31GKHP - predstavljamo pozvane predavače - dr. Jasminka Despot Lučanin
Jasminka Despot Lučanin, psihologinja, redovita je profesorica u trajnom zvanju, a radila je na Odsjeku za psihologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu te kao vanjska suradnica Filozofskog fakulteta, Medicinskog fakulteta, Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, na diplomskim te poslijediplomskim specijalističkim i doktorskim studijima. Predavala je predmete iz područja psihologije odrasle dobi i starenja te zdravstvene psihologije. Glavni znanstveni interes joj je psihologija starenja. Objavila je više od 60 znanstvenih radova te brojne stručne radove i udžbenike od kojih je najnoviji „Psihologija starenja: izazovi i prilagodba” (Naklada Slap, 2022.). Vodila je sedam i surađivala u pet znanstvenih projekata. Članica je uredničkog odbora časopisa GeroPsych: The Journal of Gerontopsychology and Geriatric Psychiatry, Hogrefe (izd.) te znanstvenog savjeta časopisa Klinička psihologija, Naklada Slap (izd.). Usavršavala se na: Social Gerontology Courses na Interuniverzitetskom centru za poslijediplomske studije Sveučilišta u Zagrebu, Dubrovnik; Dipartimento di Psicologia dello Sviluppo, Sveučilište La Sapienza, Rim, Italija - stipendija Ministarstva znanosti i tehnologije RH i Ministarstva vanjskih poslova Republike Italije; Refugees Studies Programme, University of Oxford, Ujedinjeno kraljevstvo; International Centre for the Rehabilitation of Torture Victims, Copenhagen, Danska. Kao članica Hrvatskog psihološkog društva predsjedava Stručnom sekcijom za psihologiju starenja, dopredsjedava Stručnom sekcijom psihologa u mirovini te je predstavnica u Standing Committee for Geropsychology of the European Federation of Psychological Associations. Članica je European Health Psychology Society i bila je dugogodišnji Nacionalni delegat za Hrvatsku. Hrvatsko psihološko društvo dodijelilo joj je tri nagrade odnosno priznanja: „Ramiro Bujas” 1993. godine za osobito vrijedno ostvarenje na društvenoj afirmaciji psihologije; „Marko Marulić: Fiat Psychologia” 2016. godine za osobito vrijedan doprinos primijenjenoj psihologiji; „Zoran Bujas” 2021. godine za osobito vrijednu psihologijsku nakladničku djelatnost. Od 2022. godine je u mirovini.
Naslov predavanja:
Budućnost starenja - izazovi dužeg života pojedinca u budućem društvu
Pojmovi starosti i budućnosti čine se uzajamno isključivima, ali su stvarni i važni za sadašnje mlađe ili sredovječne generacije kako bi se mogle čim bolje pripremiti za vlastiti život u starosti i osigurati da ga prožive čim kvalitetnije. Naime, demografski podaci jasno pokazuju trendove daljnjeg starenja populacije. Na svjetskoj razini (Ujedinjeni narodi, 2023.), predviđa se da će do 2050. godine udio osoba starijih od 65 godina biti podjednak udjelu djece do 12 godina. U Europskoj uniji, udio starijih od 65 godina će do 2100. godine porasti na 32,5 %, u odnosu na 21,3 % u 2023. godini. To znači da će život pojedinaca bit će sve duži. Stoga je važno pratiti predviđanja o starenju u budućnosti te kakvi se budući stariji ljudi očekuju, u vremenu sve bržih promjena u svim područjima života pojedinca i društva. Pri tome, duži životni vijek povećava rizike i zahtjeve na javne usluge - financijske, zdravstvene i socijalne. Sadašnje starije osobe u prosjeku su zdravije i obrazovanije od prijašnjih generacija i nastoje nastaviti raditi, učiti i doprinositi društvu. Oni već koriste tehnološke i medicinske napretke koji im omogućuju ne samo duži već i kvalitetniji život. Već se sada uočavaju promjene u društvenim vrijednostima u odnosu na dob pojedinca, u smjeru manje određenih dobnih granica, npr. za početak ili završetak obrazovanja, zasnivanje obitelji, odlazak u mirovinu i dr. Tako u sadašnjem trenutku politika Europske unije naglašava produktivno starenje, koje podrazumijeva čim duži radni vijek zaposlenika. Budućnost starenja trebala bi omogućiti pojedincima da žive ispunjenim, smislenim životom, aktivno socijalno uključeni dokle god im zdravstveno stanje - tjelesno i mentalno, to bude dopuštalo. Ta dobna skupina može doprinijeti zajednici ne samo mudrošću nego i praktičnim iskustvima i vještinama - u obitelji, radu, obrazovanju i raznim društvenim aktivnostima. Svime time se pobijaju dobne predrasude te potiče samopoštovanje i mentalno zdravlje starijih osoba. Smisleno, zdravo i produktivno starenje u budućnosti zahtijeva i nove teorijske modele, interdisciplinarne, kojima bi se olakšalo njegovo ostvarenje. U psihologiji, cilj je prilagoditi tumačenje “dobno neodređenog” psihičkog razvoja odraslih, neovisno o dobi ili razvojnom razdoblju pojedinca. Posljedično, uočava se otvorenost znanstvenika novim idejama – novim mogućnostima nalaženja svrhe i smisla starosti. Budući stari ljudi ste - vi!
Naslov predavanja:
Budućnost starenja - izazovi dužeg života pojedinca u budućem društvu
Pojmovi starosti i budućnosti čine se uzajamno isključivima, ali su stvarni i važni za sadašnje mlađe ili sredovječne generacije kako bi se mogle čim bolje pripremiti za vlastiti život u starosti i osigurati da ga prožive čim kvalitetnije. Naime, demografski podaci jasno pokazuju trendove daljnjeg starenja populacije. Na svjetskoj razini (Ujedinjeni narodi, 2023.), predviđa se da će do 2050. godine udio osoba starijih od 65 godina biti podjednak udjelu djece do 12 godina. U Europskoj uniji, udio starijih od 65 godina će do 2100. godine porasti na 32,5 %, u odnosu na 21,3 % u 2023. godini. To znači da će život pojedinaca bit će sve duži. Stoga je važno pratiti predviđanja o starenju u budućnosti te kakvi se budući stariji ljudi očekuju, u vremenu sve bržih promjena u svim područjima života pojedinca i društva. Pri tome, duži životni vijek povećava rizike i zahtjeve na javne usluge - financijske, zdravstvene i socijalne. Sadašnje starije osobe u prosjeku su zdravije i obrazovanije od prijašnjih generacija i nastoje nastaviti raditi, učiti i doprinositi društvu. Oni već koriste tehnološke i medicinske napretke koji im omogućuju ne samo duži već i kvalitetniji život. Već se sada uočavaju promjene u društvenim vrijednostima u odnosu na dob pojedinca, u smjeru manje određenih dobnih granica, npr. za početak ili završetak obrazovanja, zasnivanje obitelji, odlazak u mirovinu i dr. Tako u sadašnjem trenutku politika Europske unije naglašava produktivno starenje, koje podrazumijeva čim duži radni vijek zaposlenika. Budućnost starenja trebala bi omogućiti pojedincima da žive ispunjenim, smislenim životom, aktivno socijalno uključeni dokle god im zdravstveno stanje - tjelesno i mentalno, to bude dopuštalo. Ta dobna skupina može doprinijeti zajednici ne samo mudrošću nego i praktičnim iskustvima i vještinama - u obitelji, radu, obrazovanju i raznim društvenim aktivnostima. Svime time se pobijaju dobne predrasude te potiče samopoštovanje i mentalno zdravlje starijih osoba. Smisleno, zdravo i produktivno starenje u budućnosti zahtijeva i nove teorijske modele, interdisciplinarne, kojima bi se olakšalo njegovo ostvarenje. U psihologiji, cilj je prilagoditi tumačenje “dobno neodređenog” psihičkog razvoja odraslih, neovisno o dobi ili razvojnom razdoblju pojedinca. Posljedično, uočava se otvorenost znanstvenika novim idejama – novim mogućnostima nalaženja svrhe i smisla starosti. Budući stari ljudi ste - vi!