ZAPISNIK S 42. SASTANKA SEKCIJE ZA ŠKOLSKU PSIHOLOGIJU HPD-a i
28. ŽUPANIJSKOG STRUČNOG VIJEĆA PSIHOLOGA OSNOVNIH ŠKOLA ZAGREB – ZAPAD, ZAGREBAČKE I KARLOVAČKE ŽUPANIJE
Sastanak je održan 21. veljače 2014. godine u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga u Zagrebu od 9,30 do 13,00 sati.
Bilo je nazočno 107 psihologa.
Dnevni red:
1. TRIBINA: POSTUPANJE U KRIZNIM SITUACIJAMA (najava suicida, pornografski sadržaji na društvenim mrežama, krize odrastanja i dr.) - prilog strukturiranju postupanja i prijedlogu protokola:
- JOSIP PODOBNIK, dr. med., specijalist psihijatar, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež Zagreb
- dr. sc. BRUNA PROFACA, psiholog, voditeljica dijagnostike i tretmana u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba
- odvjetnik BERISLAV ŽIVKOVIĆ, pravni savjetnik u Hrvatskoj psihološkoj komori
2. EDUKACIJE I AKTUALNA PITANJA IZ RADA ŠKOLSKIH PSIHOLOGA TIJEKOM ŠKOLSKE GODINE – Melanija Slaviček, psiholog
3. Izbor pročelnika/ce, zamjenika/ce i tajnika/ce Sekcije za školsku psihologiju
4. Prijedlog novih članova za Stručni razred za školsku psihologiju HPK
5. Različito
Ad. 1.
Melanija Slaviček predstavila je voditelje tribine: Josipa Podobnika, dr. med., dr. sc. Brunu Profacu i odvjetnika Berislava Živkovića. Voditelje i sudionike je pozvala na razgovor navodeći primjere iz prakse, a dogovoreno je da se teoretski dio (pravilnici, obrasci, predavanje za učenike) pošalje elektronskim putem.
Bruna Profaca predstavila se sudionicima te je dala općenite informacije o Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba. Ciljana populacija Poliklinike su djeca s traumatskim iskustvima odnosno zlostavljana i zanemarena djeca. Govorila je o strukturi kadrova u Poliklinici, suradnji s roditeljima i školama te rezultatima nekih istraživanja.
Berislav Živković predstavio je svoju funkciju u Hrvatskoj psihološkoj komori te pozvao na suradnju naglasivši da su sve poslovne usluge besplatne.
Dr. Josip Podobnik predstavio se kroz poslove kojima se bavi te je upoznao sudionike sa strukturom kadrova u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež Zagreb kao i tehnikama koje primjenjuju u radu s djecom i mladima.
Melanija Slaviček navela je primjer iz prakse gdje je dijete najavilo suicid, a roditelji su rekli da je povod tome vršnjačko nasilje. Bruna Profaca je rekla da je u takvom slučaju prvo potrebno uputiti roditelje i dijete u Psihijatrijsku bolnicu na procjenu psihijatra je li dijete za žurnu hospitalizaciju ili za ambulantno liječenje. Dr. Josip Podobnik iznosi dva slučaja u kojima je bio najavljen suicid, a bilo je teško procijeniti koliko su slučajevi žurni i osnovani te je tada važno povezati se s ostalim intitucijama i policijom. Govori da se suicidalna i psihotična djeca trebaju uputiti u Psihijatrijsku bolnicu, anksiozna i neurotična djeca u Kliniku za psihološku pomoć, djeca s fiziološkim i somatskim teškoćama u Kliniku za dječje bolesti, a ako je potrebno samo savjetovanje, dijete se može uputiti u Centar za zaštitu mentalnog zdravlja. Bruna Profaca dodaje da se u slučaju suicidalnih namjera treba obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb. Melanija Slaviček pitala je što se treba učiniti ako je dijete najavilo suicid, naručeno je u Psihijatrijsku bolnicu ili Polikliniku, ali će u međuvremenu dolaziti na nastavu. Berislav Živković rekao je da se treba zaštititi s pravnog aspekta tako da se traži roditelje da potpišu da su upućeni na žuran pregled u Psihijatrijsku bolnicu, ali da roditelji imaju drugi plan tretmana ako ne odu u PB. Osim toga, tu se treba postupati prema Etičkom kodeksu, Zakonu o psihološkoj djelatnosti i Kaznenom zakonu koji nalažu čuvanje profesionalne tajne te paziti da se informacije o učeniku ne širi po školskih hodnicima i zbornici. M. Slaviček navodi da psiholog treba na sjednici razrednog vijeća, uz napomenu da je riječ o službenoj tajni (što ulazi u zapisnik i znači da se izvan zbornice taj podatak ne smije iznositi), ipak učitelje upozori da pojačano prate učenika. U vezi povoda za suicidalne namjere, treba preispitati zajedno s razrednicima prolazi li dijete uistinu kroz zlostavljanje u razredu, odbacivanje ili uznemiravanje te po potrebi, zajedno s ravnateljem škole, kontaktirati policiju. Policija radi istragu ako se radi o kaznenom djelu.
Jedna kolegica navodi primjer u kojem je dijete sklono samoozljeđivanju, a uputa od psihijatra je da školski psiholog nastavi raditi s djetetom. Također navodi primjer kad je dijete s psihotičnom dekompenzacijom htjelo ići u bolnicu jedino u pratnji školskog psihologa. Bruna Profaca govori da trebamo postaviti granicu naše profesionalne uloge, roditelj mora u takvim slučajevima biti nazočan.
Berislav Živković naglašava da je škola tj. ravnatelj u slučaju svake sumnje na kazneno djelo dužan obavijestiti policiju.
Melanija Slaviček dodaje, vezano uz slučaj o kojem je govorila, da su uputili pitanje prosvjetnoj inspekciji te od njih dobili odgovor da je škola dužna postupati prema Pravilniku o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima, Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima te Protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja.
Kolegica je postavila pitanje što učiniti ako roditelj kaže da dijete dobiva prijetnje putem Interneta. Berislav Živković govori da ako škola ima osnovane sumnje i ako vidi takve poruke tada treba reagirati prijavom u posebnu službe Policije i obavijestiti roditelje, ali bez spominjanja imena. Također, bez obzira slaže li se roditelj ili ne s prijavom, škola je po službenoj dužnosti odgovorna za prijavu mogućeg kaznenog djela protiv djeteta. Ako su roditelji samostalno prijavili policiji, tada škola ne treba.
Kolegica postavlja pitanje je li škola dužna poduzeti mjere i prijaviti ako se radi o događaju van škole, a kod djeteta se sumnja na potres mozga. U ovom slučaju je liječnik koji je pregledao dijete dužan prijaviti slučaj.
Kolegica navodi primjer punoljetne učenice koja kaže da je silovana, ali ne želi prijaviti te postavlja pitanje treba li u tom slučaju škola prijaviti moguće kazneno djelo. Berislav Živković odgovara da ovdje nema jednoznačnog odgovora jer se ne zna manipulira li ta osoba s nama. Ako smo sigurni da govori istinu, dužni smo prijaviti, bez obzira želi li to osoba ili ne.
Postavlja se pitanje što napraviti ako škola ima spoznaje od majke djeteta koje ima emocionalne smetnje da otac vrši zlostavljanje, ali majka kaže da će negirati ako se prijavi. U ovom slučaju dužni smo obavijestiti makar Centar za socijalnu skrb.
Dr. Josip Podobnik navodi jedan općeniti savjet u postupanju: što je više ljudi uključeno i obaviješteno, manja je opasnost od toga da smo nešto previdjeli.
Bruna Profaca navodi primjer kad dijete kaže da ga tata tuče i samo ponavlja tu rečenicu bez ikakve druge informacije, tada se može zaključiti da se radi o manipulaciji.
Psihologica iz Elektrotehničke škole navodi slučaj da je učenik koji je ranije bio hospitaliziran radi psihoze, nedavno ušao u razred i nanio tešku fizičku ozljedu profesoru te postavlja pitanje treba li nakon suspenzije slijediti i isključivanje iz škole. dr. Josip Podobnik odgovara da prije svega treba zaštititi osoblje u školi, odgojnom domu ili bolnici te da se za takvog učenika može predložiti polaganje razrednih ispita.
Ad. 2.
Melanija Slaviček obavještava o predstojećim edukacijama. Svi psiholozi su primili obavijest o stručnom usavršavanju u Vodicama, no mnoge škole nemaju novaca te je dogovoreno da će savjetnica Teodora Dubrović napisati preporuku ravnateljima u kojoj objašnjava važnost skupljanja bodova za obnavljanje licence za rad.
NAKNADNA NAPOMENA: Viša savjetnica T. Dubrović kaže da je skup u Vodicama u katalogu stručnih skupova AZOO pa da ne treba posebna preporuka.
Kolegica iz srednje škole moli da se uzmu u obzir nastavnici psihologije te da se višednevne edukacije organiziraju u vrijeme praznika jer je to jedino vrijeme kad nastavnici mogu sudjelovati u takvim edukacijama.
Vezano uz konferenciju u Rovinju, Melanija Slaviček predlaže da se dogovorimo za radove i istraživanja koja će se tamo prikazati jer je konferencija tematski posvećena obrazovanju.
Kolegica opet navodi financijski problem kao prepreku sudjelovanju. Prijedlog je da se, budući u HPK-i ima najviše školskih psihologa, a tema konferencije je obrazovanje, smanji kotizacija za psihologe iz obrazovanja, da se zamoli savjetnicu Teodoru Dubrović da stavi konferenciju u Katalog stručnih skupova AZOO i da preporuka školama od AZOO ide što prije.
Melanija Slaviček otvara temu o aktualnim pitanjima u radu školskih psihologa.
Vezano za pitanje promjene oblika školovanja – dijete se šalje na vanjsku timsku obradu koja daje dijagnozu i preporuku. Povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djece zatim daje svoj prijedlog, koji ne mora uvažiti prijedlog obrade o obliku školovanja. Na takav prijedlog škole roditelj se može žaliti drugostupanjskom povjerenstvu MZOS-a.
Spominje se slučaj ranije naveden i pitanje preporuke upućene školi od npr. Poliklinike, ali gdje škola nema nalaz i dijagnozu djeteta. Škola može tražiti roditelja nalaz ili nalaz tražiti od školske liječnice koja je član Povjerenstva.
Melanija Slaviček navodi primjer ako imamo spoznaje da su na djetetovom facebook profilu pornografski sadržaji i postoji sumnja na kazneno djelo zbog mogućeg uključenja odrasle osobe, tada trebamo obavijestiti roditelje i policiju, ali sami ne smijemo gledati profil djeteta. Jedino roditelj smije bez suglasnosti djeteta gledati njegov profil. Roditelj se uvijek treba potpisati na službenu bilješku koju vodimo.
Ad. 3.
Melanija Slaviček za izbor pročelnika/ce, zamjenika/ce i tajnika/ce Sekcije za školsku psihologiju HPD-a predlaže obnovu mandata čelništva što je jednoglasno prihvaćeno. Pročelnica ostaje Melanija Slaviček, zamjenica Ana Ivaković, a tajnica Anja Rajčević.
Ad. 4.
Melanija Slaviček govori o važnosti Stručnog razreda za školsku psihologiju HPK te o činjenici da u Upravnom odboru HPK-e nemamo svog predstavnika. Ako neće biti kandidata, postoji mogućnost da se ugasi Stručni razred. Predlaže da se županijski voditelji uključe u Stručni razred i ovaj prijedlog je jednoglasno prihvaćen.
Ad. 5.
Kolegica Tanja Dejanović Šagadin poziva škole da prijave učenike na radionice u sklopu projekta „Ruka podrške".
Melanija Slaviček pita kolege što žele slušati na sljedećem sastanku te sama predlaže temu - Elementi praćenja i ocjenjivanja znanja i vladanja učenika, zajedno s obrascima za praćenje.
Kolegica predlaže temu za konferenciju u Rovinju – Podrška darovitim učenicima (koliko je Ministarstvo uključeno u praćenje; organizacija mentorskog rada u školama koji se ne broji u redovnu satnicu). Melanija Slaviček predlaže da pošaljemo prijedlog Ministarstvu i pravobraniteljici za djecu da se mentorski rad uključi u redovnu satnicu. Također predlaže temu za konferenciju – Inkluzija.
Postavlja se pitanje kako organizirati nastavu za djecu koja ne poznaju hrvatski jezik. Silva Strnad Jerbić navodi da se u njenoj školi provodi program – Pripremna nastava hrvatskog jezika – u trajanju 70 sati, 2 sata dnevno, a djeca dobivaju rješenje.
Zapisničarka:
Anja Rajčević, tajnica Sekcije za školsku psihologiju HPD-a
