Večernji list u seriji "Hrvati koji su mijenjali svijet" donosi članak o prof. Rudiju Supeku, prvom predsjedniku HPD-a čiju stoljetnicu rođenja kao i 60. godina HPD-a obilježavamo ove godine. U ovom članku se o uvaženom profesoru govori uglavnom kao sociologu, no članak je zaista zanimljiv i vrijedan za zabilježiti:

Piše: Nataša Vlašić Smrekar

Da je Rudi Supek poživio do svoje stote, koliko bi navršio ove godine, vjerojatno bi bio zadovoljan presudom u slučaju franak, jer – birajući između čovjeka i sustava – Supek je uvijek bio na strani čovjeka. To svjedoči i dr. sc. Ivan Cifrić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, profesor Odsjeka za sociologiju, koji je prije 50 godina utemeljio upravo Rudi Supek s kolegom Ivanom Kuvačićem i trojicom asistenata. Premda je bio intelektualac svjetskog formata, filozof, psiholog i sociolog s dva doktorata, od kojih je jedan s pariške Sorbonne, njegova je smrt 1993. u Hrvatskoj prošla gotovo nezapaženo.

Režimi ga nisu voljeli

Kao slobodomislećeg sveučilišnog profesora, suosnivača filozofskog časopisa Praxis i svjetski poznate Korčulanske ljetne škole, jugoslavenski ga režim nije volio, ali još ga je manje podnosio Tuđmanov. Njegovu su smrt ipak zabilježili u svijetu, između ostalih francuski Le Monde i njemački Der Spiegel. Supekovih se nepogrešivih političkih prognoza sjeća prof. dr. Vjeran Katunarić, dugogodišnji kolega i nasljednik na katedri sistematske sociologije.

- Račan je još bio na vlasti, a u Srbiji je već kuhalo, kad nas je Supek upozoravao: 'Slušajte, to što se događa u Srbiji tipičan je fašizam, odnosno nacizam. Doći će do velikih promjena, oni koji se žele i dalje smatrati marksistima moraju u opoziciju. Nema više tetošenja od strane režima. Zapamtite još nešto: ovo što se događa u Srbiji s mitinzima istine takvo je demagoško obraćanje javnosti da tome nije dorastao ni Goebbels.'

- Supek je dobro upoznao nacizam. Nakon što je 1937. diplomirao filozofiju u Zagrebu, otišao je na studij kliničke psihologije u Pariz. U Drugom svjetskom ratu pridružio se francuskom pokretu otpora, ali ubrzo je uhićen i deportiran u Buchenwald. Ali, žice nacističkog logora nisu ga uspjele zadržati. Logoraši Buchenwalda jedini su se oslobodili vlastitim snagama prije dolaska saveznika. Profesor Cifrić priča da su Supeka neki pitali kako mu je to uspjelo, a on im je odgovorio bez dlake na jeziku: "Bi li vam bilo draže da se nisam vratio?"

Nakon rata nastavio je studij u Parizu. U vrijeme rezolucije Informbiroa, 1948., vođa francuskih komunista Maurice Thorez zatražio je od Supeka, člana francuske komunističke partije, da napadne titoizam. On je to odbio i vratio se u Jugoslaviju. Ipak, nikad nije postao član Saveza komunista. Doktorirao je psihologiju na Sorbonni kod znamenitog Jeana Piageta 1952., a prije nego što je počeo akademsku karijeru predavao je po zagorskim selima o seksualnosti, o obiteljskom i bračnom životu, i bio iznimno omiljen, pogotovo među ženama. Predavao je na Odsjeku za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, bio prvi predsjednik Jugoslavenskog psihološkog društva, radio na Institutu za društvene znanosti u Beogradu, ali sve to skupa nije mu bilo dovoljno pa je 1963. utemeljio studij sociologije u Zagrebu.

- To je vrijeme otvaranja studija sociologije u svim republikama bivše države, što nije išlo glatko i bez problema, jer se u službenim krugovima smatralo da je sociologija buržujska disciplina, piše u svojoj knjizi 'Sjećanja' Ivan Kuvačić. Jedan od vodećih filozofa i sociologa današnjice Jürgen Habermas Supeka je nazvao ocem sociologije. Sam za sebe Supek je govorio da ima 'majmunsku znatiželju' i da se jednom mora obuzdati. Naravno, nikad nije. Supek nije bio samo politički vizionar. Njegova je najčitanija knjiga 'Ova jedina zemlja' u kojoj je već 1973. upozorio na neodrživost neograničenog gospodarskog rasta. Bio je među stručnjacima koji su se 1972. okupili na konferenciji u Stockholmu kako bi svjetsku javnost alarmirali o stanju prirode. Po njegovu sudu, ekološka problematika bila je možda i najjači argument u prilog socijalističke ekonomije, održive raspodjele umjesto bezgraničnog rasta.

Nezadovoljan društvom

- Supek je običavao reći da vojno-industrijski kompleks, koji stoji iza interesa za globalnom kontrolom planeta kako bi se iscrpili resursi u korist kapitalističke mašinerije, čini globalni ili savršeni zločin. To znači da ne možete ni dokazati kako je npr. globalno zagrijavanje rezultat djelovanja te mašinerije nego morate čekati 400 godina da sve propadne, objašnjava Katunarić.

O širokom rasponu Supekove kritičke misli govori i sociolog Benjamin Perasović.

- Supek je govorio kao da knjigu po knjigu skida s polica knjižnice. I Katunarić je slično doživio Supeka. - Kolegij je počeo tako što je ispisao dvije pune ploče literaturom. Tko je želio pratiti njegova predavanja, trebao je sve to pročitati." Supek bi bio nezadovoljan odnosima u današnjem društvu, ali bio je nezadovoljan i ondašnjim. - Smatrao je da samoupravni socijalistički poredak ne može opstati jer je partijska kadrovska selekcija bila negativna. Govorio je da se nakupilo previše mediokriteta. Vidio je da je ovaj režim nastavak onoga starog. Ali nije bio protiv nacionalnog oslobođenja. Govorio je da nacija može izbaciti nešto progresivno", sjeća se Katunarić dodajući kako je Supek bio na pozicijama ne samo marksističkog nego i katoličkog internacionalizma. - Jako je cijenio papu Ivana Pavla II. Govorio je za njega da je veliki internacionalist jer vodi najjaču organizaciju koja se bori protiv kapitalizma.

U inozemstvu su ga prepoznavali gdje god bi došao. Supek je bio referentna točka, čast je bila svakome da ga ili upozna ili ponovno pozdravi. Objavio je s Erichom Frommom zbornik iz kojega je stasao Praxis. Supek je bio veliki prijatelj sa švedskim premijerom Olofom Palmeom, puno je gostovao kod Zbigniewa Brzezinskog, američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost pri administraciji Jimmyja Cartera. U Korčulanskoj ljetnoj školi predavao je s Habermasom, Marcuseom, Blochom, Lefebvreom... Kako piše Kuvačić, bio je to nastavak svega što se zbivalo u studentskim kampusima u Berkeleyu. Supekovi su zagrebački kolege ujedno bili i njegovi najbolji prijatelji s kojima se družio u planinarskim domovima i jeftinim gostionicama u zagrebačkoj okolici. Umjesto da grade vikendicu, jer bili su protiv svakog narušavanja prirode, postavili su na jednu livadu u okolici Samobora hrastov stol i stolce pa mjesto proglasili svojom Villom Praxis i tamo "gablali" i družili se. Danas više nema zagrebačke škole sociologije za koju je znao svijet. Kako kaže Katunarić: - Svatko ima svoje područje kojim se bavi kako hoće i kako zna, ali nema više one povezujuće niti koju su davali Supek i njegova generacija.

Prenosimo sjećanja na prof. Ramira Bujasa koja u Večernjem listu, u rubrici "Hrvati koji su mijenjali svijet" donose prof. Mirjana Krizmanić i prof. Vladimir Kolesarić. Piše Nataša Vlašić Smrekar.

Kad sam 80-ih godina počela studij na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu profesor Zoran Bujas upravo je otišao u mirovinu, a njegov otac Ramiro - utemeljitelj zagrebačkog studija psihologije - za nas mlade buduće psihologe bio je samo legenda. Svi mi klinci dobro smo znali da su Zoranove zasluge za studij velike. Znala sam također da su psihologijska statistika i eksperimentalna psihologija naslijeđe Zoranova oca, ali sve ovo vrijeme nisam imala pojma da on nije bio visokoparna i znanstveno isključiva osoba.

Renesansni čovjek

"Ramiro je bio iznimno obrazovana, topla osoba široke duše, empatičan, kreativan, a volio je i žensko društvo", kaže mi prof. dr. Vladimir Kolesarić, umirovljeni profesor Osjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, pojašnjavajući: "Bio je jedan od onih renesansnih ljudi koji nije ostavio puno pisanog traga premda je bio znanstvenik koji je napravio iznimno mnogo za psihologiju u Hrvatskoj." Osim studija psihologije utemeljene na znanosti, a prije toga i laboratorija eksperimentalne psihologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (1920.), Ramiro Bujas osnovao je 1953. Jugoslavensko društvo psihologa, a ubrzo i sekcije po republikama tako da su hrvatski psiholozi dobili svoje udruženje. "Ramirova je velika zasluga i teška borba s klerikalnom filozofijom psihologije prije 2. svjetskog rata", napominje Kolesarić dotičući se tako posredno i aktualnog hrvatskog "klerikalnog" trenutka. "Psihologija, zadnja koja se otrgla iz krila filozofije, proglašena je za najpropulzivniju znanost 20. stoljeća, a Ramiro Bujas inaugurirao je upravo takvu psihologiju, koja je ušla u sve pore života. Zbog toga danas imamo 3000 psihologa u zemlji", kaže profesor Kolesarić o Ramiru Bujasu, a vrlo slično o njemu se izrazila i naša poznata psihologinja Mirjana Krizmanić, zadovoljna što se netko sjetio uvrstiti ga, makar i u proizvoljnom novinskom izboru, među velike Hrvate. Za vrijeme njezina studija, Ramiro Bujas već je bio u mirovini, ali viđala ga je na fakultetu i nekoliko su puta razgovarali. Taj "srdačni, dragi gospodin", kako ga je opisala, ostavio je na nju neizbrisiv dojam. Mirjana Krizmanić naglašava: "Ramiro je silno želio da naša struka bude korisna u praksi." Recimo, većina psihologa danas nije ni čula za sugestivnu analgeziju, njegovu metodu kojom je postizao stanje bezbolnosti isključivo sugestijom i u budnom stanju, a metoda je uspješno primjenjivana na rodiljama u zagrebačkoj bolnici Sv. Duh. Uza sve, ističe profesorica Krizmanić, "držao je čarobna, šarmantna predavanja". Doista, njegova su javna predavanja prije Drugog svjetskog rata u Pučkom učilištu, na budućoj lokaciji kultne kinoteke, bila toliko posjećena da ih je morao ponavljati. Ali kasnije, na zagrebačkom studiju, za populacijsku su psihologiju izgubljena cijela desetljeća. Tek posljednjih godina Odsjek ponovno propagira psihologiju i kao pomagačku struku. "Do rata nismo izlazili s fakulteta. A onda, čak je i Kolesarić s katedre za eksperimentalnu psihologiju radio sa stradalnicima, i to jako dobro", prisjeća se Krizmanić. Ramiro Bujas na svojim je predavanjima izvodio eksperimente nalik magiji jednog Davida Copperfielda. Na jedno javno predavanje o parapsihologiji pozvao je rašljare. Na pozornici je na veliki stol postavio nekoliko zdjela s vodom i nekoliko praznih zdjela. Prekrio je potom stol sa zdjelama, a onda zamolio rašljare da otkriju gdje ima vodee. Bujas je prilikom prekrivanja stola, da se ne primijeti, izmijenio položaje zdjela s vodom. Što se tada desilo rašljarima nije teško pogoditi. Kad je jednom prilikom u Zagreb stigao poznati astrolog, Ramiro je rekao studentima psihologije, kojih je u tadašnjim generacijama bilo tridesetak, kako je zamolio astrologa da na temelju njihovih podataka iz studentskih dosjea napravi horoskope za svakoga od njih. Potom su im ti horoskopi podijeljeni u zatvorenim kuvertama s navedenim imenom i prezimenom. Svaki je student pročitao svoj horoskop i ocijenio koliko ih "pogađa" na skali od jedan do pet. Samo je jedan student horoskop ocijenio trojkom, dok su sve ostale ocjene bile četvorke i petice. A svi su imali jednak horoskop! Ramiro Bujas rođen je 1879. u Budvi. Studirao je slavistiku i lingvistiku u Grazu, psihologiju zapravo nikad, premda je objavljeno da je učio od poznatog psihologa Alexiousa Meinonga.

Umirovljen politički

Objavio je mnogo rasprava u području slavistike, povijesti, arheologije, povijesti umjetnosti i speleologije, pokrenuo je časopis Acta Instituti Psyhologici Universitatis Zagrabiensis koji izlazi i danas. Prije nego što je stigao u Zagreb, službovao je kao srednjoškolski profesor u Zadru i u Velikoj realki u Splitu od 1907. do 1914. Zato si mislim: ako su mu gimnazijska predavanja bila zanimljiva kao ona javna, blago ondašnjim gimnazijalcima. Umirovljen je prerano, "politički", nije posve jasno kad: ili tijekom NDH ili odmah poslije rata, za komunističke vlasti. Za njegovu priču, međutim, nije bitno koji je podatak točan, jer Ramiro je bio isti u svim režimima, i nijedan ga nije volio. Za njega je postojala samo jedna, znanstvena istina, a lako je pretpostaviti kako to mnogima nije odgovaralo. Ramiro Bujas upozorio je prije gotovo cijelog stoljeća da je "glavni faktor napretka nekog naroda racionalno iskorištenje narodnih psihičkih sila". Umro je 1959., i očito do danas ostao neshvaćen.

SEKCIJA ZA ŠKOLSKU PSIHOLOGIJU HPD-a
Zagreb, 5. Lipnja 2013.

Poštovane kolegice i kolege,

Donosimo nekoliko aktualnih obavijesti prije ljetnog odmora, a nakon sjednice UO HPD-a 29. lipnja 2013.

1. Pristupnice za Sekciju za školsku psihologiju koje elektronski ispunjavate i vraćate tajnici Sekciji a ona dalje u HPD, ispunjavaju članovi HPD-a s plaćenom članarinom. Pozivamo vas da se učlanite u što većem broju u HPD. Prednosti članstva u društvu znate, a što se tiče Sekcije, postoji nekoliko pogodnosti:
- Budući su školski psiholozi organizirani kroz ŽSV za osnovne i srednje škole i to područno, Sekcija jedina omogućuje dolazak svima bez obzira na pripadajuće ŽSV. Na sastanke Sekcije dolaze psiholozi iz cijele Hrvatske (Rijeka, Imotski, Vinkovci, Virovitica, Koprivnica, Pakrac i dr.), neki redovito.
- Rad u ŽSV više je usmjeren na aktualna pitanja i proradu materijala koje dobivamo od AZOO i MZOS-a, a rad Sekcija na predavanja, što je naročito važno u situaciji kada gotovo da i nema sustavnih edukacija od strane nadležnih institucija.
- Predavači koji dolaze na Sekciju često i sami nude teme, a svi to rade bez honorara jer Sekcija i nema nikakvih prihoda, te im svima ovog prigodom još jednom zahvaljujem.
- Predlažem da materijale sa Sekcije, npr. sažetke predavanja koje nam autori ostave, šaljemo elektronski svim članovima Sekcije a ne samo onima koji su bili na predavanju, jer ne mogu svi doći u Zagreb.
- Svaki dolazak na Sekciju boduje se prema Pravilniku o stručnom usavršavanju HPK, pa su to dodatni bodovi (jer se boduje i dolazak na ŽSV).
- Što se tiče pristanka na korištenje osobnih podataka, u HPD-u se još razmatraju mogućnosti kako da se osobni podatci koriste (npr.:dostupnost samo kolegama članovima HPD-a, uz poseban link za kolege koji dozvoljavaju pristup svim zainteresiranim preko web stranice HPD-a). Stoga će se, uvažavajući pojedinačne iskaze, zaključak donijeti na idućim sjednicama HPD-a.
2. Napisala sam osvrt na sudjelovanje školskih psihologa na 20. Godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa u Zagrebu ove godine, te će predsjednik HPD-a na temelju tog osvrta napisati zamolbu AZOO za preporuku dolaska školskih psihologa na konferenciju.
3. Budući će se uskoro u glasilima HPD-a objaviti natječaj za godišnje priznanje „Marulić: Fiat Psychologia", predlažem u ime Sekcije za školsku psihologiju našu višu savjetnicu iz AZOO Teodoru Dubrović, koja je zaista mnogo učinila za struku u obrazovnom sustavu.

Želim vam svima ugodan odmor, uz srdačne pozdrave.

Melanija Slaviček, pročelnica Sekcije za školsku psihologiju

Poštovane kolegice i kolege,

Pokrenut je rad nove mrežne stranice Hrvatskog psihološkog društva - www.psihologija.hr s tim da je dio sadržaja još uvijek u izradi i da će se vremenom puniti.

Pozivamo vas da vašim komentarima i prijedlozima doprinesete što kvalitetnijem informiranju članstva te sveukupne psihološke javnosti u zajednici.

Upravni odbor HPD-a