Psihologija u zaštiti mentalnog zdravlja - riječ Siniše Brlasa, pročelnika Sekcije za kliničku psihologiju

Nemili, a ponekad nažalost i tragični događaju iznova aktualiziraju mnoga važna pitanja koja se posredno ili neposredno dotiču i psihologije kao struke. Javnosti su osobito zvučna pitanja mentalnog zdravlja pa javnost traži brze i učinkovite odgovore na zahtjeve situacije. Međutim, ne postoje ad hoc rješenja za ovako važna i bazična pitanja koja određuju i zdravlje općenito, ali i kvalitetu života svih nas.
Stoga je iznimno važno istaknuti kako se psihologija kao struka kontinuirano bavi mentalnim zdravljem populacije u cjelini, s naglaskom na vulnerabilne populacijske skupine, među kojima su djeca i mladi, osobe starije životne dobi, hrvatski branitelji i ostale osobito osjetljive skupine. Iako je skrb o mentalnom zdravlju tradicionalno prevladavajuće reaktivna, dakle onda kada se mentalno zdravlje naruši, posljednjih se godina sve više naglašava važnost i nužnost proaktivnog pristupa u očuvanju mentalnog zdravlja. Psiholozi su još 2010. godine, usporedno s javnom raspravom za usvajanje prve Nacionalne strategije zaštite mentalnog zdravlja za razdoblje od 2011. do 2016. godine, pokrenuli stručnu javno raspravu o kapacitetima naše struke za djelotvorne intervencije u području proaktivne skrbi o mentalnom zdravlju. Rezultati ove rasprave ogledaju se, između ostaloga, i u donošenju (istina neformalnih) smjernica za psihološku djelatnost u zaštiti i promicanju mentalnog zdravlja, čime je psihologija postala u Hrvatskoj prva (ne znam da li još uvijek i jedina) struka koja je postigla konsenzus oko ovog prevažnog javnozdravstvenog izazova od osobito važnog društvenog interesa.
Naime, Nacionalna strategija naslanja se na jedan drugi važan dokument koji na razini Europske unije determinira i usmjerava skrb o mentalnom zdravlju, a to je Europski pakt za mentalno zdravlje i dobrobit iz 2008. godine koji je postavio smjernice za sve buduće nacionalne strategije u Europi, a te su smjernice: prevencija depresije i suicida, mentalno zdravlje u mladosti i obrazovanju, mentalno zdravlje na radnom mjestu, mentalno zdravlje starijih te suprotstavljanje stigmi i socijalnoj isključenosti. Iste je godine Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (NN 150/08) zaštita mentalnog zdravlja po prvi puta kod nas u sustavu zdravstva definirana kao zasebna djelatnost na razini primarne zdravstvene zaštite. Istim je Zakonom definirana i uloga psihologa kao suradnika u zdravstvenoj zaštiti čime su jasno postavljena očekivanja sustava, ali je i „otvoren“ prostor za kreativno i proaktivno djelovanje koje će doprinositi zdravlju populacije općenito. I upravo slijedom toga psiholozi od tada razvijaju program pod nazivom „Psihologija u zaštiti mentalnog zdravlja“ (ovu su ideju potaknuli Marina Gulin, Viktor Božičević i Siniša Brlas) koji je iznjedrio, osim navedenih smjernica, i čitav niz važnih publikacija u području proaktivne skrbi o mentalnom zdravlju, uključujući i priručnik koji mogu konzultirati stručnjaci u ovome području. Ove su aktivnosti sada obuhvaćene novim i aktualnim strateškim dokumentom, a to je Strateški okvir razvoja mentalnog zdravlja do 2030. godine, usvojen 2022. godine.
Ovo su područja proaktivnog i preventivnog djelovanja psihologa u skrbi o mentalnom zdravlju:
• Istraživanje (identifikacija činitelja koji djeluju na mentalno zdravlje)
• Kreiranje preventivnih programa (očuvanje mentalnog zdravlja)
• Promocija zdravlja i zdravih stilova življenja (osnaživanje mentalnog zdravlja)
• Psihoedukacija (znanja o vlastitim psihičkim procesima i ponašanju, prepoznavanje odstupanja)
• Specifična edukacija (specifična znanja o rizičnim ponašanjima, (re)socijalizaciji, komunikaciji i sl.)
• Probir (rano prepoznavanje osoba u riziku ili s teškoćama u mentalnom zdravlju, osobito djece i mladih)
• Tretman osoba s teškoćama s mentalnim zdravljem (u ovome kontekstu to nije tretman psihičkih poremećaja nego indicirana prevencija)
• Suradnja (rast i razvoj u međusektorskom i interdisciplinarnom kontekstu)
Međutim, nastojanja bilo koje struke ne mogu biti dovoljno učinkovita ako ih ne slijede ostale pomagačke struke, jer jedino je u suradničkom kontekstu moguće postići očekivane ishode. Treba razumjeti koncept pozitivnog mentalnog zdravlja i važnost proaktivnog djelovanja. Za sada smo još uvijek prevladavajuće u području reaktivne skrbi, znači reagira se kada se nešto dogodi, ali iz defenzive treba prijeći u ofenzivu u području skrbi o mentalnom zdravlju. Za početak valja djelovati u smjeru što boljega razumijevanja ovoga koncepta, što bi potom slijedilo interdisciplinarno i međusektorsko povezivanje dionika. Pitanje mentalnog zdravlja je biopsihosocijalni fenomen, dakle nužno uključuje različite profile stručnost kako bi se djelovalo na biološke, psihološke i socijalne činitelje koji određuju psihičko blagostanje i kvalitetu života. Ovakvim pristupom dosegnut ćemo uzroke, umjesto da samo bavimo posljedicama svaki puta kada se dogodi nemili događaj, koji puta na žalost i s tragičnim ishodom.

Siniša Brlas, prof. psih. i spec. klin. psih.,
pročelnik Sekcije za kliničku psihologiju HPD-a
natrag na vrh ▲
Sri, 19. 02. 2025 00:06