Vesna Rusijan dobitnica je nagrade Ponos Hrvatske za 2019.g. - čestitamo!
Vesna Rusijan dobitnica je nagrade Ponos Hrvatske za 2019.g. Nagradu za humanost, hrabrost, poštenje i dobrotu utemeljio je Dnevni list 24 sata i udruga Ponos Hrvatske prije 15 godina.
Čestitamo dragoj kolegici, a ovdje donosimo dio intervjua s Vesnom za stranica Udruge Ponos Hrvatske:
'Za mene je čast biti teta pričalica'
Pričanje priča za laku noć djeci koja zbog zdravstvenih problema moraju biti u bolnici, za Vesnu Rusijan (59) iz Pazina predstavlja veliku radost. Biti teta pričalica djeci na pedijatriji, za nju je velika čast, pa i udaljenost od pedesetak kilometara od Pazina do Pule nije nikakva prepreka za doći ispričati priču mališanima. Djeca se na taj način pred odlazak na spavanje opuste i manje razmišljaju o svojim problemima. U sklopu projekta "Pripovjedač i propovjedačica pričaju priče hospitaliziranoj djeci za laku noć" Vesna već dvije godine priča djeci u pulskoj bolnici zanimljive zgode brojnih junaka iz slikovnica i knjiga.
- Prije deset godina riječka je udruga Portić započela s ovim programom pričanja priča djeci u bolnici. Autorica programa je pedagoginja Ksenija Vičić koja je u mirovini i moja dugogodišnja prijateljica. Pomagala sam da program zaživi i krene prema bolnicama. Najprije je program zaživio na Kantridi u Rijeci,na onkološkom odjelu. Tamo je pravo mjesto da se djeci čitaju priče prije spavanja, a cilj je da mališani prije spavanja misle na nešto drugo, na priče koje pričamo i da im snovi budu u tom tonu. Inače sam psihologinja po struci te ravnateljica jednog pazinskog vrtića već 25 godina, pa mi rad s djecom cijelog života predstavlja neopisivu radost. Obzirom da sam iz Istre bilo mi je nezamislivio da i Istra nema takav projekt te sam razgovarala s udrugom "Suncokret",jer je potrebna udruga partner koja je sličnog tipa i cilja. Krenuli smo na edukacije a interes je bio jako velik. Edukacija je uključivala znanja iz područja psihologije te kako se ponašati kada su djeca u bolnici. Ključno je bilo da tete pričalice nauče da je fokus na pričanju priča,iako bi mi kao ljudi htjeli pričati i o tome kako su djeca, jesu li bolje, do kad će ostati u bolnici...,? ali to ne radimo jer je naš posao da pričamo priče - objasnila je Rusijan. Djeca se, dodala je, žele odmoriti od priča u bolnici i njihovih bolesti te usmjeriti pažnju na nešto drugo. Vesna kao i ostale tete pričalice čita djeci sat vremena u njihvim bolničkim sobama a na kraju svakog susreta se pozdrave, te im ona kaže kako će sutra doći druga teta pričalica.
- Vodi se račina da se ne dogodi prevelika vezanost za tu djecu i vezanost njih za nas.Nismo mi bitne, već je bitna priča. U tom projektu su svi volonteri, a to je dobro jer postoji vjera odraslih ljudi u to da postoje ljudi koji još mogu raditi takve stvari besplatno, iz čiste ljubavi. To je lijepo odjeknulo, i ljudi su nam povjerovali. Svi su jako zadovoljni što doživljavaju taj humanitet i mi smo zadovoljni što činimo nešto dobro. To je jako lijepa nagrada kada imaš osjećaj da nekom činiš nešto dobro - kazala je. U Istri je oko 120 teta pričalica i sve se izmjenjuju. Postoji kako kaže, dobra volja iz bolnice da se nađu i drugi odjeli gdje će se pričati priče.
'Za tinejdžere imamo uvijek neke zagonetke i rebuse'
- Pravilo nas teta pričalica je da se upisujemo svakog utorka u osam sati, te se popunjava naredni tjedan. Imamo i viber grupu u slučaju da se netko razboli, pa uskače ona koja je slobodna. Uvijek je pravilo da su seniorka i juniorka zajedno. Iskusna teta pričalica i početnica idu u bolnicu zajedno te se daje podrška mladim curama koje žele na taj način pomagati. Bila sam prva teta pričalica u pulskoj bolnici,a prvo dijete kojem sam došla pričati bilo je dijete iz mog, pazinskog vrtića. Pitalo me je: "Zar vi dolazite iz Pazina u Pulu besplatno"? Svaki puta kada dolazim pričati priču, imam pozitivnu tremu - priznala je. Veliki suradnik u projektu je pulska Gradska knjižnica i čitaonica od kuda tete pričalice posuđuju knjige za čitanje djeci. Imaju pravo na šest slikovnica i kada završi večer priča, odmah se knjige vraćaju u knjigomat. Većina djece žele priču, ali ima i izuzetaka.
- Djeca koja i inače kod kuće čitaju knjige lako nas primaju i pokazuju veliki interes. Međutim doživjela sam i to da je jedna mama kazala da to njima ne treba,da oni igraju igrice na tabletu i nije nam dala da čitamo. Mi smo rekle ok, jer naše nije da mijenjamo navike drugih, već se pokušamo vratiti naredni dan ponovno. Postoji puno knjiga koje čitamo, a teta pričalica na temelju kontakta s djetetom procijeni koju knjigu će mu čitati.Za tinejđere imamo uvijek neke zagonetke,rebuse,atlase te primjerice Guinnessove knjige rekorda koju obožavaju - objasnila je Rusijan.
Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković primio je danas dobitnike nagrade za humanost, hrabrost, poštenje i dobrotu “Ponos Hrvatske” za 2019. godinu te ih je pozvao da nastave činiti dobra djela i tako budu poticaj drugima.
Čestitamo dragoj kolegici, a ovdje donosimo dio intervjua s Vesnom za stranica Udruge Ponos Hrvatske:
'Za mene je čast biti teta pričalica'
Pričanje priča za laku noć djeci koja zbog zdravstvenih problema moraju biti u bolnici, za Vesnu Rusijan (59) iz Pazina predstavlja veliku radost. Biti teta pričalica djeci na pedijatriji, za nju je velika čast, pa i udaljenost od pedesetak kilometara od Pazina do Pule nije nikakva prepreka za doći ispričati priču mališanima. Djeca se na taj način pred odlazak na spavanje opuste i manje razmišljaju o svojim problemima. U sklopu projekta "Pripovjedač i propovjedačica pričaju priče hospitaliziranoj djeci za laku noć" Vesna već dvije godine priča djeci u pulskoj bolnici zanimljive zgode brojnih junaka iz slikovnica i knjiga.
- Prije deset godina riječka je udruga Portić započela s ovim programom pričanja priča djeci u bolnici. Autorica programa je pedagoginja Ksenija Vičić koja je u mirovini i moja dugogodišnja prijateljica. Pomagala sam da program zaživi i krene prema bolnicama. Najprije je program zaživio na Kantridi u Rijeci,na onkološkom odjelu. Tamo je pravo mjesto da se djeci čitaju priče prije spavanja, a cilj je da mališani prije spavanja misle na nešto drugo, na priče koje pričamo i da im snovi budu u tom tonu. Inače sam psihologinja po struci te ravnateljica jednog pazinskog vrtića već 25 godina, pa mi rad s djecom cijelog života predstavlja neopisivu radost. Obzirom da sam iz Istre bilo mi je nezamislivio da i Istra nema takav projekt te sam razgovarala s udrugom "Suncokret",jer je potrebna udruga partner koja je sličnog tipa i cilja. Krenuli smo na edukacije a interes je bio jako velik. Edukacija je uključivala znanja iz područja psihologije te kako se ponašati kada su djeca u bolnici. Ključno je bilo da tete pričalice nauče da je fokus na pričanju priča,iako bi mi kao ljudi htjeli pričati i o tome kako su djeca, jesu li bolje, do kad će ostati u bolnici...,? ali to ne radimo jer je naš posao da pričamo priče - objasnila je Rusijan. Djeca se, dodala je, žele odmoriti od priča u bolnici i njihovih bolesti te usmjeriti pažnju na nešto drugo. Vesna kao i ostale tete pričalice čita djeci sat vremena u njihvim bolničkim sobama a na kraju svakog susreta se pozdrave, te im ona kaže kako će sutra doći druga teta pričalica.
- Vodi se račina da se ne dogodi prevelika vezanost za tu djecu i vezanost njih za nas.Nismo mi bitne, već je bitna priča. U tom projektu su svi volonteri, a to je dobro jer postoji vjera odraslih ljudi u to da postoje ljudi koji još mogu raditi takve stvari besplatno, iz čiste ljubavi. To je lijepo odjeknulo, i ljudi su nam povjerovali. Svi su jako zadovoljni što doživljavaju taj humanitet i mi smo zadovoljni što činimo nešto dobro. To je jako lijepa nagrada kada imaš osjećaj da nekom činiš nešto dobro - kazala je. U Istri je oko 120 teta pričalica i sve se izmjenjuju. Postoji kako kaže, dobra volja iz bolnice da se nađu i drugi odjeli gdje će se pričati priče.
'Za tinejdžere imamo uvijek neke zagonetke i rebuse'
- Pravilo nas teta pričalica je da se upisujemo svakog utorka u osam sati, te se popunjava naredni tjedan. Imamo i viber grupu u slučaju da se netko razboli, pa uskače ona koja je slobodna. Uvijek je pravilo da su seniorka i juniorka zajedno. Iskusna teta pričalica i početnica idu u bolnicu zajedno te se daje podrška mladim curama koje žele na taj način pomagati. Bila sam prva teta pričalica u pulskoj bolnici,a prvo dijete kojem sam došla pričati bilo je dijete iz mog, pazinskog vrtića. Pitalo me je: "Zar vi dolazite iz Pazina u Pulu besplatno"? Svaki puta kada dolazim pričati priču, imam pozitivnu tremu - priznala je. Veliki suradnik u projektu je pulska Gradska knjižnica i čitaonica od kuda tete pričalice posuđuju knjige za čitanje djeci. Imaju pravo na šest slikovnica i kada završi večer priča, odmah se knjige vraćaju u knjigomat. Većina djece žele priču, ali ima i izuzetaka.
- Djeca koja i inače kod kuće čitaju knjige lako nas primaju i pokazuju veliki interes. Međutim doživjela sam i to da je jedna mama kazala da to njima ne treba,da oni igraju igrice na tabletu i nije nam dala da čitamo. Mi smo rekle ok, jer naše nije da mijenjamo navike drugih, već se pokušamo vratiti naredni dan ponovno. Postoji puno knjiga koje čitamo, a teta pričalica na temelju kontakta s djetetom procijeni koju knjigu će mu čitati.Za tinejđere imamo uvijek neke zagonetke,rebuse,atlase te primjerice Guinnessove knjige rekorda koju obožavaju - objasnila je Rusijan.
Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković primio je danas dobitnike nagrade za humanost, hrabrost, poštenje i dobrotu “Ponos Hrvatske” za 2019. godinu te ih je pozvao da nastave činiti dobra djela i tako budu poticaj drugima.