Ove se godine Svjetski dan zdravlja, koji se u svijetu obilježava 7. travnja, obilježava u
Velikom tjednu koji prethodi Uskrsu, najvažnijem kršćanskom blagdanu. Prigoda je to
zapitati se pomaže li religioznost mentalnom zdravlju i osnažuje li se vjera s godinama
života?
Mnogi ljudi vjeruju u nadnaravno, u Boga svemogućeg, i mnogima to što vjeruju pomaže u
svakodnevnom životu. Međutim, koliko je ta vjera zaista čvrsta? Sa stajališta psihologije
ličnosti vrlo je važno znati kako se religiozno iskustvo kod ljudi oblikuje, razvija i kako
djeluje na ponašanje. To je važno znati kako bi se uvidjeli uzroci i razlozi radi kojih se ljudi,
posebno mladi, obraćaju vjeri, te koje posljedice vjera i vjerovanje imaju na njihov
psihosocijalni rast i razvoj. Saznanja o tome uvelike mogu pomoći i vjernicima samima da
preispitaju sami sebe i tako još više učvrste vlastitu vjeru.
Psihologija koristi stručnu i znanstvenu metodologiju kako bi spoznala uzroke i ishodišta
doživljavanja i ponašanja, pa i u području psihologije religioznosti. Tako je kolega Siniša
Brlas tijekom 2014. i 2015. godine proveo istraživanje religioznosti među mladima u
virovitičkim srednjim školama te među vjernicima Župe svetoga Roka u Virovitici. Za
potrebe istraživanja konstruirana je Anketa religioznosti od sedam pitanja o dimenzijama
religioznosti. Odgovori na pitanje zašto dolaze u crkvu pokazuju da je kod 51% mladih to
zbog utjecaja iz okoline (odgoj ili socijalni pritisak), a 45% njih u crkvu dolazi zato što to
zaista žele, dok su svi odrasli ispitanici (dakle njih 100%) odgovorili da u crkvu odlaze zato
što to žele. Postavilo se pitanje moraju li djeca i mladi većinom zaista dolaziti u crkvu i kada
to ne žele, dok odrasli u crkvu ne moraju dolaziti pa dolaze samo oni koji i kada to žele, ili
snaga vjere biva sve veća odrastanjem i starenjem?
Prosječna se procjena ispitanika o “snazi vjere” povećava (iako nije testirana značajnost te
razlike) što su ispitanici stariji: kod mladih prosječne dobi 16,5 godina srednja vrijednost
procjene na skali od 1 do 5 je 3,42, kod odraslih od 32,6 godina snaga vjere je prosječno 3,65,
a kod starijih je osoba od 58,3 godine snaga vjere prosječno 3,77.
Ovi bi nalazi mogli upućivati na zaključak da se zaista tijekom života vjernika njegova vjera
osnažuje. Može se zaključiti i da zdrava, a posebno intrinzična (unutarnja) religioznost
doprinosi očuvanju mentalnog zdravlja te je važan (zaštitni) činitelj tijekom rasta i razvoja,
što je u skladu s razvojnim konceptima religioznosti. Stoga je korisna spoznaja da se
religioznost razvija tijekom života, a osobito religiozno mišljenje razvoj kojega je usporedan
sa spoznajnim razvojem, što je i ovim istraživanjem pokazano.
Ovo je istraživanje jedinstveno jer pokazuje kako svoju vjeru doživljavaju i žive vjernici
upravo u našoj sredini te kako njihova vjera djeluje na njihovo mentalno zdravlje, pa je
istraživanje tako ustvari dio šire skrbi o zaštiti mentalnog zdravlja ljudi.
Više o temi religioznosti mladih može se pronaći u knjizi kolege Siniše Brlasa „Pomaže li
religioznost mentalnom zdravlju mladih“ na ovoj poveznici:
https://www.zzjzvpz.hr/hr/sadrzaj/djelatnost/1/publikacije/2014_religioznost_mladi.pdf .