Dževdet Hadžiselimović
30. 1. 1940. – 19. 6. 2020.
Neprekidna snaga djelovanja

U Društvu psihologa Istre više smo se puta imali prilike uvjeriti da za kolegu Dževdeta bogata interakcija s kolegicama i kolegama ima poseban značaj. On se rado uključivao, predlagao, pisao, educirao, pohvaljivao, poticao i druge na akciju. Specifičnost koju smo u pristupu Dževdeta Hadžiselimovića uvijek mogli zamijetiti – široko je zahvaćanje tema kojima se bavio. Imali smo čast surađivati s jednim renesansnim psihologom koji je psihologijske teme smještao u društveni, ekonomski, politički, ekološki i etički kontekst.

Školski psiholog ... i još ponešto
Dževdet je rođen u Kotor Varoši, u Bosni i Hercegovini. Odrastao je brojnoj obitelji u kojoj je od malena radio u polju, voćnjaku, brinuo o stoci. Stoga je susret s formalnim obrazovanjem doživio kao odmor od stalnog rada ili pak rekreaciju. Nakon osnovne škole upisuje Vojnu pomorsku školu u Divuljama kraj Splita, uz obvezu da će po završetku obrazovanja desetak godina raditi u struci. Odrađujući obećano na otoku Premudi i tragajući za daljnjim mogućnostima razvoja, upisuje izvanredni studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1970. i hvalio se da je imao vrlo solidan prosjek i da nije nijednom pao na ispitu .
Karijeru školskog psihologa, koja ga je činila prepoznatljivim, započinje u četiri osnovne škole u općini Crikvenica. Potom seli u Istru i zapošljava se kao prosvjetni savjetnik – psiholog Zavoda za školstvo u Rijeci za dvadesetak osnovnih škola u općini Pula. Surađivao je s Centrom za psihodijagnostična sredstva pri Zavodu za produktivnost dela iz Ljubljane. Prilagođavao je nekoliko testova i upitnika iz Njemačke te razvijao nove (postupci za ispitivanje objektivnih i subjektivnih simptoma poremećaja u čitanju, prvi test spremnosti za školu u Hrvatskoj te nekoliko testova za ispitivanje intelektualnih sposobnosti).
U teme koje je istraživao ubrajaju se: umjetnost za djecu, odnos djece i masmedija, dječji strahovi, humanizacija sustava ocjenjivanja, prevencija pušenja i ovisničkog ponašanja, nasilje nad i među djecom, videomedijsko nasilje i videomedijska ovisnost, rano učenje stranih jezika,... Posebno se predano posvećivao temama vezanim za klimatske promjene, njihove moguće učinke te mogućnost ljudi da očuvaju što povoljniju klimu na Zemlji.
Dževdet je bio stručni mentor većem broju mladih kolegica i kolega pri njihovom uvođenju u rad i surađivao je s Odsjekom za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci primajući na stručnu praksu studente i studentice. Više od četvrt stoljeća bio je stalni sudski vještak za područje psihologije na Općinskom i Županijskom sudu u Puli te pomagao pri uvođenju novih kolegica i kolega u rad. Utemeljio je i vodio psihološko savjetovalište Društva Naša djeca u Puli. Umirovljen je 1997. godine, no nastavio se baviti profesionalnim i humanitarnim radom.

Vrijednosne orijentacije i društvena priznanja    
Dževdet se kontinuirano angažirao u humanitarnim, dječjim i ekološkim organizacijama. Bio je u Upravnom odboru i voditelj aktivnosti mladeži Gradskog društva Crvenog križa i u Izvršnom odboru Društva Naša djeca u Puli. Volontirao je pri Društvu za cerebralnu paralizu i bio je utemeljitelj projekta Pula – zdravi grad. Tijekom rata bio je uključen u rad s izbjeglicama i prognanicima, između ostalog u Koordinacijskom odboru za psihosocijalnu adaptaciju prognanika i izbjeglica u Istri i surađujući s Udrugom za inicijative u socijalnoj politici iz Zagreba i Centrom za humanitarni rad Suncokret. Bio je supervizor SOS telefona u Puli, a u suradnji s Institutom Otvoreno društvo Hrvatska provodio je zdravstveno-pedagoške programe. Humanitarnim i prosvjetnim radom bavio se i u Lions clubu u Puli, a zalažući se za sekularnost, bio je utemeljitelj i član udruge Protagora.
Dževdet je bio dugogodišnji član Hrvatskog psihološkog društva te jedan od osnivača Društva psihologa Istre 1999. godine. U Društvu psihologa Istre bio je predsjednik u prvom mandatu, a kasnije je ostao član Upravnog odbora i Nadzornog odbora. Sudjelovao je u organizaciji IX. Godišnje konferencije hrvatskih psihologa u Puli, bio je počasni predsjednik XXI. Godišnje konferencije hrvatskih psihologa u Rovinju. Često je objavljivao tekstove u strukovnom listu Psiholog i na internetskim stranicama Društva psihologa Istre.
Budući da je njegov angažman bio prepoznat u zajednici, Dževdet je dobio brojne nagrade i priznanja. Među njih se ubrajaju nagrada Ramiro Bujas za primjenu i promicanje psihologije u praksi (1986.), Zlatna značka Saveza društava Naša djeca za uspješnu dugogodišnju društvenu aktivnost i stvaralaštvo s djecom i za djecu (1987.), nagrada Uzoran prosvjetni radnik općine Pula za predan stručno-pedagoški rad (1990.), Društveno priznanje Marulić – Fiat psychologia (2006.) Hrvatskog psihološkog društva te psihologijske nagrade Zlatni grb (2014.) i Ramiro Bujas (2015.) Hrvatskog psihološkog društva za osobito vrijednu sveukupnu psihologijsku djelatnost i to za osobito vrijedna ostvarenja u primjeni i proširivanju psihologijskih znanstvenih dostignuća u praksi. Bio je prvi dobitnik priznanja Protagora (2019.), za promociju vrijednosti sekularnog društva koje mu je dodijelila Zaklada Josip Sruk – sekularist. Prepoznajući vrijednost njegovog znanstvenog i stručnog doprinosa, senat Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli dodijelio mu je počasni doktorat 2019. godine.
Društvo psihologa Istre 2014. godine, u povodu njegovog polustoljetnog bavljenja psihologijom, objavilo je monografiju o Dževdetovom radu. Knjigu je priredila Dževdetova dugogodišnja suradnica prof. dr. sc. Neala Ambrosi-Randić pod nazivom Promišljanje psihologije, a mnogi podaci za ovaj tekst preuzeti su upravo iz tog izvora. U knjizi je, uz prikaz Dževdetovog doprinosa psihologiji, izražen njegov poziv nama, psihologinjama i psiholozima, na razvijanje odgovornosti prema onome što radimo u struci te prema posljedicama našeg rada po užu i širu, globalnu, zajednicu.
Dragi Dževdete, pozdravljamo Vas s poštovanjem i zahvalnošću!

Društvo psihologa Istre