25GKHP - predstavljamo pozvane predavače: mr.sc. Maja Gabelica Šupljika

Mr. sc. Maja Gabelica Šupljika zamjenica je pravobraniteljice za djecu Republike Hrvatske, a zvanjem je profesorica psihologije. U praksi se godinama kao stručna suradnica-psihologinja u dječjem vrtiću bavila ranim razvojem, odgojem i obrazovanjem djece predškolske dobi, te psihodijagnostikom i savjetovanjem u Centru za medicinsku dijagnostiku u Zagrebu. Niz godina je bila vanjski suradnik-predavač na Učiteljskom fakultetu u Petrinji i Zagrebu, a sada na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta i na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.
Od 2004. godine radi u Uredu pravobraniteljice za djecu, prvo kao savjetnica, a od 2006. je zamjenica pravobraniteljice. Uža područja njezina interesa su modeli i institucije za zaštitu i promicanje dječjih prava, rani razvoj, prava djece čiji su roditelji u zatvoru i pravosuđe prilagođeno djeci, sportske i tjelesne aktivnosti u dječjoj dobi, razvoj prosocijalnog ponašanja, slika djece u medijima i zaštita privatnosti, međugeneracijski razvoj, zdravstvena prava, roditeljstvo.
Kao konzultantica sudjelovala je na poziv organizacije Save the Children u razmatranju najboljeg modela ljudskih prava djece i uspostavljanju dječjeg pravobranitelja u Palestini, te je bila konzultantica UNICEF-a u procesu izgradnje tijela za zaštitu prava djece u Vijetnamu. Bila je članica ekspertne skupine Vijeća Europe za izradu Strategije Vijeća Europe za prava djeteta 2016. - 2021. Sudjelovala u raspravama o pravima djece u Hrvatskoj na Odboru za prava djeteta UN-a i na njegovim tematskim skupovima.
Urednica je nekoliko zbornika, koautorica nekoliko priručnika za odgojitelje i roditelje, autorica stručnih i znanstvenih radova. Izlagala je o ljudskim pravima na više nacionalnih i međunarodnih skupova, a nekima od njih je i predsjedala, vodila je radionice za učitelje, odgojitelje, policajce, novinare i studente različitih studija.

Sažetak pozvanog predavanja:

Jesu li ljudska prava djeteta za psihologa teret ili izazov?

Ljudska prava se kao društvena tema vidljivije javljaju u drugoj polovici 20. stoljeća. No, od svojih početaka ona se razvijaju ili se negiraju u različitim društvenim i političkim kontekstima koji su obilježeni većim ili manjim stupnjem demokracije i njezinih vrijednosti. Tako je i u Hrvatskoj koja je ratificirala bitne međunarodne dokumente koji obvezuju državu na zaštitu ljudskih prava, donijela niz programa i akcijskih planova te se strateški opredijelila za vladavinu prava i poštivanje ljudskih prava. Istovremeno svjedoci smo svjetonazorskih sukoba, diskriminacije, govora mržnje, isključivanja pojedinaca ili grupa. Svjedoci smo i snažnog otpora promjenama i odsustva konsenzusa o temeljnim pitanjima ljudskih prava.
Unatoč obvezujućim međunarodnim dokumentima, još uvijek se nerijetko u javnosti, među praktičarima i u institucijama raspravlja o smislu i postojanju ljudskih prava, njihovo ostvarivanje se uvjetuje i relativizira, a neki ih smatraju privilegijem. U takvom okruženju stručnjaci, uključujući psihologe primjenjuju svoja znanja i vještine, praktične alate i rezultate istraživanja kako bi zagovarali, promovirali i štitili ljudska prava. Iako mnogo znaju o procesima koji su temelj ljudskih prava, njihova ostvarenja i njihova kršenja i psiholozi se moraju usavršavati u znanju i vještini zaštite ljudskih prava, tako da ne ugroze etičke norme svoje profesije i da ne odustanu od ljudskih prava kao standarda profesionalnog ponašanja.
I među psiholozima postoje svjetonazorska prepiranja, i sami su zaposleni u institucijama koje često vidimo kao mjesta na kojima se krše ljudska prava, i sami su nerijetko optuživani kao kršitelji ljudskih prava. U susretu s kršenjem prava pojedinaca često su prvi koji to moraju prijaviti, pitaju se nerijetko tko je odgovoran i kako dijelimo odgovornosti.
U izlaganju će se iz perspektive Pravobranitelja za djecu kao samostalne i nezavisne institucije za ljudska prava govoriti o tome kako u zadnjih 15tak godina psiholozi u Hrvatskoj zagovaraju, promoviraju, štite i istražuju ljudska prava djece, kako uvjeravaju one koji donose odluke, kako prezentiraju svoje zaključke i rezultate svojih istraživanja, kako utječu na pozitivne ili negativne promjene.
Dječja perspektiva je važna za cijeli koncept ljudskih prava jer omogućuje poseban okvir za zaključivanje o ljudskim pravima svih ljudi u dječjoj dobi ali i drugih ranjivih skupina koje trebaju podršku i pomoć u ostvarivanju svojih potreba i o kojima država mora skrbiti na poseban način, a to često ne čini.
Komentiraj...
natrag na vrh ▲
Pon, 23. 10. 2017 06:17