Devizni račun Hrvatskog psihološkog društva BANKA: Zagrebačka banka d.d. PRIMATELJ:
Hrvatsko psihološko društvo
Švarcova 20, Zagreb SWIFT: ZABAHR2X IBAN: HR9323600001101549126
Znak grčko je slovo
"psi" i međunarodna je oznaka za psihologiju.
SEKCIJA ZA PROMETNU PSIHOLOGIJU - poziv na 10. sastanak sekcije
Poštovane kolegice i kolege,
Pozivamo Vas na sastanak Sekcije za prometnu psihologiju koji će se održati u srijedu, 30. lipnja 2010. godine u 15.00 sati u Zagrebu, Švarcova 20 (prostorije HPD-a).
Dnevni red:
1. Izvještaj članstvu: Sekcija za prometnu psihologiju – dobitnik godišnje nagrade Hrvatskog autokluba
2. Prezentacija Programa psihosocijalnog tretmana počinitelja prekršajnih i kaznenih djela iz prometa
3. Dogovor o sudjelovanju Sekcije na 18. godišnjoj konferenciji psihologa u Opatiji
(13. – 16. listopada 2010.)
4. Razno
U prilogu dostavljamo kratki pregled razvoja prometne psihologije u Hrvatskoj te dosadašnjih aktivnosti i plana budućeg rada Sekcije, vezano uz točku 1. dnevnog reda.
Napominjemo da prezentacija pod točkom 2. dnevnog reda traje 10-tak minuta, i nije prijavljena Hrvatskoj psihološkoj komori.
SEKCIJA ZA PROMETNU PSIHOLOGIJU - dobitnik godišnje nagrade HAK-a
1.lipnja obilježava se kao dan Hrvatskog auto-kluba (HAK-a), koji je tako proslavio 104 godine postojanja i tom prigodom HPD-u - Sekciji za prometnu psihologiju dodijelio godišnju nagradu HAK-a, naravno uz još neke zaslužne ljude i gradove. Nagrada se sastoji od diplome i umjetnički izrađenog simbola Hrvatskog autokluba a dobitnicima je priznanje uručio Ivo Bikić, predsjednik HAK-a. Nagradu je na svečanoj sjednici Upravnog odbora Hrvatskog autokluba preuzela pročelnica Sekcije za prometnu psihologiju i dopredsjednica HPD-a mr. Ljiljana Mikuš.
Uz iskrene čestitke članicama i članovima Sekcije za prometnu psihologiju, u prilogu donodimo opširniji prikaz ovog svečanog događaja.
Opširnije:
O svečanom događaju
Vijest upisana:
6.3.2010.
SEKCIJA ZA PROMETNU PSIHOLOGIJU - poziv na sastanak s predavanjem
Poštovane kolegice i kolege,
Pozivamo Vas na sastanak Sekcije za prometnu psihologiju koji će se održati u subotu, 20. ožujka, 2010. godine u 10.00 sati u Zagrebu, Petrinjska 89 (Klub ITHŽ).
Dnevni red:
1. Izvještaj o radu Sekcije u 2009. godini
2. Plan rada Sekcije za 2010. godinu
3. Izbor delegata za skupštinu HPD-a
4. Reizbor čelništva Sekcije
5. Stručno predavanje:
Želimir Franjić, dipl. defektolog – socijalni pedagog (viši stručni savjetnik za tretman u Kaznionici u Lipovici – Popovača) - Prikaz tretmana zatvorenika s kaznenim djelom iz prometa
6. Diskusija
7. Razno
Materijali za točke 1. i 2. dnevnog reda su priloženi, a eventualne primjedbe i komentare koje imate na Izvještaj i Plan molimo, dostavite e-mailom do 19.3.2010.
Vezano uz točku 3. odnosno izbor delegata za skupštinu HPD-a, potrebno je odrediti tri člana/ice te njihove zamjenike/ice koji će ispred Sekcije za prometnu psihologiju, u razdoblju od 4 godine predstavljati članstvo na skupštinama Hrvatskog psihološkog društva. Molimo članove/ice Sekcije da razmisle i predlože kandidate/inje.
Vezano uz točku 4., navodimo da je čelništvu u sastavu: pročelnica Ljiljana Mikuš, dopročelnica Dubravka Svilar Blažinić i tajnik Zlatko Bočkal istekao dvogodišnji mandat. Potrebno je izabrati
novo čelništvo Sekcije ili potvrditi mandat u trajanju od 4 godine dosadašnjem čelništvu Sekcije.
Uz pozdrav,
Pročelnica:
mr spec Ljiljana Mikuš
U prilogu obavijesto donosimo Izvješće o radu sekcije u 2009.g. i Plan rada za 2010.g.
Prilog:
Izvješće 2009. - Plan rada 2010.(.DOC dokument - veličina 148kB)
Vijest upisana:
25.11.2009.
SEKCIJA ZA PROMETNU PSIHOLOGIJU - izvješće s Konferencije u Splitu
Sekcija za prometnu psihologiju HPD-a donosi izvješće o aktivnostima sekcije na 17. godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa održanoj od 11. do 14. studenoga, 2009.g. u Splitu.
Izvješće o radu sekcije pogledajte u prilogu ove vijesti.
Prilog:
Izvješće(.DOC dokument - veličina 431kB)
Vijest upisana:
31.10.2009.
SEKCIJA ZA PROMETNU PSIHOLOGIJU - izvješće sa sastanka u Rijeci
Sastanak Sekcije održan je 03. listopada. 2009. na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta,
Sveučilišta u Rijeci. Sasatanak se sastojao od predstavljanja kurikuluma o ´Psihološkim posljedicama i intervencijama nakon prometnih nesreća´ dr.sc. Ivanke Živčić-Bećirević te
rasprave na istu temu. Prof. Živčić-Bećirević izložila je zajednički rad s kolegicama Tamarom Sremec-Nebić, prof.psih. i Ines Jakovčić, prof.psih., koji je nastao u sklopu projekta ´Akademska zajednica u prometnoj preventivi – In memoriam Jasmina Čelica´ u organizaciji Zaklade sveučilišta u Rijeci te uz financijsku potporu Grada Rijeke i obitelji
Čelica, osnivača Udruge obitelji osoba stradalih u prometu.
Svjesni smo da je broj žrtava prometnih nesreća u Hrvatskoj visok te da broj vozila svakim danom raste, međutim, iznenađuju statistička predviđanja koje je iz literature navela prof. Živčić-Bećirević kako osobe rođene 1999. Godine imaju vjerojatnost od 83,8% da će u životu sudjelovati u prometnoj nesreći, te 43,8% vjerojatnosti da će u prometnoj nesreći biti ozlijeđeni (Harrision, W.A. (1999) Psychological disorders as consequences of involvment in motor vehicle accidents: A Single Subject Report, Cognitive and Behaviral Practice, 15/3, 287-295).
Osim izravne materijalne štete, posljedice prometnih nesreća mogu se očitovati na tjelesnom i psihičkom zdravlju pojedinca, na poslu ili u obiteljskim i socijalnim odnosima. Pri tome, veći rizik za razvoj psiholoških problema predstavlja percipirana prijetnja fizičkom integritetu ili
životu nego sama priroda prometne nesreće. Prometne nesreće predstavljaju jednu vrstu traumatskih događaja koji su iznenadni i neočekivani. Prometna nesreća može predstavljati traumatsko iskustvo za osobu koja ju je doživjela kao neposredno iskustvo, za svjedoke nesreće, za profesionlace koji pomažu unesrećenima i za indirektne sudionike nesreće (npr. članove obitelji ili prijatelje unesrećenih). Dakako, sve žrtve prometnih nesreća ne reagiraju na
isti način, već se javljaju međusobno povezane emocionlane , tjelesne, ponašajne i misaone reakcije. Krizno stanje kao reakcija na prometnu nesreću koja je najčešće iznenadna izaziva osjećaj gubitka kontrole, preplavljanost osjećajima (straha, tuge, bespomoćnosti, tjeskobe), izražen
osjećaj ranjivosti i narušenu unutarnju ravnotežu pojedinca, misaonu smušenost (izmjenjeno opažanje, nemogućnost odlučivanja, teškoće s koncentracijom, zaboravljivost), smanjenu sposobnost rješavanja problema, emocionalne i misaone reakcije koje dovode do dezorganizacije
ponašanja (besmislene radnje, tjelesni nemir, teškoće sa spavanjem, nemogućnost da se bilo što radi..). Stanje krize je vremenski ograničeno jer organizam ne može duže funkcionirati u
stanju potpune neravnoteže, do uspješnog ili neuspješnog razrješenja krize dolazi uobičajeno u razdoblju od 4 do 6 tjedana (Arambašić, L. (2000) Psihološke krizne intervencije: psihološka prva pomoć nakon kriznih događaja, Društvo za psihološku pomoć,
Zagreb).
Smrt bliske osobe ostavlja teške posljedice na bližnje. Prema integrativnom modelu, osobe koje
su izgubile nekog bližnjeg prolaze u procesu tugovanja kroz pet faza:
- Šok i otupjelost,
- Osvještavanje gubitka,
- Čuvanje energije,
- Zacjeljivanje i Obnavljanje.
Na proces tugovanja utječe emocionlana bliskost s umrlom osobom, okolnosti u kojima se smrt desila te neki osobni
(osobine ličnosti, odnosi s drugima, obrambeni mehanizmi i načini suočavanja sa stresom) i društveni faktori (komunikacija u obitelji, socijalna mreža i podrška, način izražavanja
tuge i sl ). Premda tugujućoj osobi se čini da ono nikad neće prestati, većina uspijeva organizirati svoj život nakon jedne ili više godina.
Brojna iskustva i istraživanja upućuju kako se nakon prometnih nesreća kod relativno velikog broja ljudi razvije neki oblik ozbiljnijeg psihološkog problema koji zahtijeva stručnu intervenciju. Najčešće su to anksiozni problemi, ali se javljaju idepresivna stanja. Većina ljudi, nakon početne stresne reakcije, ipak doživi ublažavanje tegoba te se postupno, bez stručne pomoći, u potpunosti oporavi. Stoga se nameće pitanja treba li baš svima stradalima
u prometnim nesrećama nuditi profesionalnu psihološku pomoć. Pored toga, niz istraživanja dovodi u sumnju efikasnost i opravdanost jednokratnog ´debriefinga´ nakon traumatskog iskustva s ciljem prevencije razvoja post-traumatskog stresnog poremećaja.
Međutim, to ne znači da stradali nakon prometne nesreće ne mogu imati koristi od neposrednog pružanja podrške i praktične pomoći. S ciljem racionalizacije resursa i optimalizacije stručne pomoći namjenjene sudionicima prometnih nesreća i onima koje njihove posljedice
zahvaćaju, prof. Živčić-Bećirević i sur. predlažu se aktivnosti na nekoliko razina:
1. Razina: pružanje podrške, informacije i utjehe
2. Razina: procjena rizika za razvoj ozbiljnijih poremećaja
3. Razina: procjena potrebe za daljnjim intervencijama
4. Razina: psihoterapijski rad s onima koji su razvili poremećaj
Dobivanje podrške i relevantnih informacija može odigrati ključnu ulogu u suočavanju sa
stresnim događajem jer pojedinac saznaje kako je takvo neugodno stanje uobičajeno te da si treba dati vremena za oporavak. Pri tome treba naglasiti individualne razlike u reakcijama te činjenicu da nema pravila u načinu doživljavanja i reagiranja, kao i niti u dužini trajanja. Premda se većina ljudi koji su preživjeli traumatsko iskustvo oporavi i bez profesionalne pomoći, istraživanja pokazuju da oko 15% sudionika nakon prometne nesreće razvije akutni
stresni poremećaj, 10-30% razvije posttraumatski stresni poremećaj, a 2,5-8% razvije zakašnjeli PTSP 6 mjeseci nakon događaja. Posebno se korisnima pokazuju tehnike kognitivnog restrukturiranja i edukacije o simptomima te bihevioralne tehnike izlaganja i opuštanja, dok kognitivno-bihevioralne strategije usmjerene na
proradu traume imaju pozitivan efekt na smanjenje simptoma PTSP-a. Naglašava se induvidualan i fleksibilan rad kroz više susreta.
Vijest upisana:
29.4.2009.
SEKCIJA ZA PROMETNU PSIHOLOGIJU - održan Okrugli stol o Cjeloživotnom učenju za sigurno ponašanje u prometu
PRIOPĆENJE ZA MEDIJE 07/09
OKRUGLI STOL HRVATSKOG PSIHOLOŠKOG DRUŠTVA I HAK-A
«CJELOŽIVOTNO UČENJE ZA SIGURNO PONAŠANJE UPROMETU»
Zagreb, 28. travanj – Danas je u prostorijama Hrvatskog autokluba u Zagrebu održan okrugli stol «Cjeloživotno učenje za sigurno ponašanje u prometu», koji je organizirala Sekcija za prometnu psihologiju Hrvatskog psihološkog društva, u suradnji s Hrvatskim autoklubom.
U radu okruglog stola sudjelovali su brojni domaći stručnjaci iz područja psihologije i prometa te predstavnici udruga, institucija te državnih organa i tijela, a cilj je bio raspraviti koncept cjeloživotnog učenja za sigurno ponašanje u prometu i njegovu primjenu u sustavu predškolskog odgoja, osnovnog i srednjeg obrazovanj te doprinos psihologije unaprjeđenju stručnog usavršavanja i osposobljavanja vozača, profesionalnih vozača i instruktora vožnje.
„Danas možemo spriječiti, tretirati ili izliječiti većinu smrtonosnih bolesti poznatih ljudskoj vrsti. Ipak, više od milijun ljudi godišnje umire u svijetu i više od 650 u Hrvatskoj od posljedica u prometu“ rekao je u uvodnom izlaganju Tomislav Družak, glavni tajnik Hrvatskog autokluba dodavši kako se sa tom svojevrsnom epidemijom, koja će do 2020. godine postati treći vodeći razlog smrti u svijetu, moramo baviti svi.
„Stručnjaci ističu kako istraživanja pokazuju da bi se broj stradalih na našim prometnicama mogao vjerovatno prepoloviti kad bismo samo primijenili neke od dokazanih mjera koje spašavaju živote. Pa zašto onda ne počnemo primjenjivati te mjere?“ pitao je g. Družak okupljene, rekavši kako „smo svi mi kao pojedinci i naše društvo u cjelini jednostavno previše spremni prihvatiti teške svakodnevne brojke i teret stradavanja kao neizbježne posljedice mobilnosti koju uživamo“.
„Nismo dovoljno užasnuti time», naglasio je g. Družak. „Potrebno je transformirati našu prometnu kulturu, iz sadašnje koja prihvaća gubitak života i zdravlja kao cijenu mobilnosti u kulturu u kojoj naši političari, stručnjaci, psiholozi, HAK-ovci, vozači i građani očekuju i zahtijevaju sigurnost i odbijaju prihvatiti da je gubitak jednog naselja godišnje u Hrvatskoj u prometu prihvatljiva cijena mobilnosti. Dok je to tako, mnoge poznate sigurnosne mjere ostat će neprimjenjene i njihov potencijal za očuvanje života ostat će nerealiziran. Potrebno je tretirati sigurnost u prometu sa ozbiljnošću koja odgovara razmjerima problema“, dovršio je g. Družak.
„Postoji područje u kojem HAK nema ingerencija a koje je zajedničko pomagačkim strukama, pa i psihologiji. To je područje pomoći žrtvama i njihovim obiteljima, osobito traumatiziranima, te rad sa učestalim počiniteljima teških prometnih nesreća“ rekao je g. Družak pozvavši okupljene na rad i u tom segmentu prometne kulture.
Na otvaranju stručnog skupa uvodno je govorio i prof. dr. sc. Vladimir Kolesarić, redovni profesor Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Profesor Kolesarić govorio je o cjeloživotnom obrazovanju i učenju, naglasivši nužnost multidisciplinarnosti u prometnom odgoju i obrazovanju. „Svima nama navike su najekonomičnije i promjena ponašanja učenjem je vrlo zahtjevna jer ovisi o nizu faktora poput crta ličnosti i sustava vrijednosti. Ako želimo nešto promijeniti, potreban je sustavan rad u cjelokupnom okruženju, jer je i promet tek dio životne cjeline“ rekao je prof. Kolesarić.
O mjestu i ulozi psihologa u cjeloživotnom učenju za sigurno ponašanje u prometu i novim tendencijama za vozače i instruktore vožnje okupljenima je govorila rukovoditeljica Sekcije za prometnu psihologiju Hrvatskog psihološkog društva i moderatorica okruglog stola mr. Ljiljana Mikuš. Mr. Mikuš istaknula je kako se edukacijom za sigurno ponašanje u vožnji i stručno-znanstvenim istraživanjima prometne psihologije u Hrvatskoj bavi tek nekolicina psihologa, što je bio jedan od motiva za osnivanje Sekcije, koja je već jednom postojala, tijekom 1970-ih. „Učenje odgovornosti posebno je bitno prema ugroženim skupinama u prometu“ rekla je mr. Mikuš i dodala kako postoji niz psihofizioloških stanja opasnih u prometu – od umora i nepažnje, preko droge i alkohola, do pospanosti, emocionalnih i zdravstvenih stanja te osjećaja dosade i monotonije u vožnji. „Uloga psihologa je u osvještavanju tih stanja kod sudionika u prometu te komuniciranje o njima u javnosti“ rekla je mr. Mikuš.
Na koncu izlaganja mr. Mikuš osvrnula se i na Nacionalni program sigurnosti prometa na cestama rekavši: „planirati koliki je broj poginulih u prometnim nesrećama prihvatljiv ili očekivan – je neprihvatljivo jer svi želimo nula poginulih a kao psiholozi želimo sudjelovati u pripremi i provedbi programa koji će do toga dovesti.“
Mr. sc. Nenad Zuber, voditelj slušbe marketinga i razvoja u Hrvatskom autoklubu prikazao je postojeće prometne sadržaje u dječjim vrtićima. Istaknuo je kao jedan od pozitivnih primjera strateškog upravljanja rizicima u prometu, odnosno sustavnog obrazovanja u prometu vrtić „Pčelica“ iz zagrebačke Dubrave u kojem je 2001. uveden projekt „promet“. „Nažalost, projekt nije postao model za druge vrtiće iako je projekt bio hvaljen, što nas ući kako ne smijemo prometne projekte prepuštati pojedincima nego oni moraju postati dio strategije društva“ rekao je mr. Zuber.
Prikaz sadržaja prometa u programima osnovne i srednjih škola iznijela je Snježana Kovač, psihologinja iz Škole za cestovni promet iz Zagreba. Gđa. Kovač predstavila je postojeće prometne sadržaje koji su dio kurikuluma, kao i dobrovoljne akcije koje ih nadopunjuju a provode ih organizacije poput autoklubova koje se ne bave sustavno edukacijom nego popunjavaju postojeće propuste u sustavu. „Prometni sadržaj namijenjen djeci osnovnih škola, premda i sam nedovoljan ipak je relativno bogat u usporedbi s programima u srednjim školama, koji su u potpunosti prepušteni inicijativi pojedinih nastavnika“ rekla je gđa. Kovač.
Dr. sc. Sinan Alispahić, pomoćnik glavnog tajnika i rukovoditelj sektora za vozače u Hrvatskom autoklubu izložio je program osposobljavanja u autoškolama, odnosno program obrazovanja profesionalnih vozača i instruktora vožnje. Dr. Alispahić pozvao je HPD na potpisivanje sporazuma o suradnji kako bi se dosadašnja plodna suradnja i formalizirala.
Nove pristupe obrazovanju vozača, tzv. GDE („Goals for Driving Education“) matrice, prikazao je HAK-ov psiholog Zlatko Bočkal, koji je istaknuo kako je velika većina vozača koji čine prekršaje – bila osposobljena za vožnju. Naglasio je važnost holističkog pristupa vožnji koja se odvija na nekoliko razina, od jednostavne kontrole vozila i vladanja prometnom situacijom do donošenja odluka o putovanju i osobnih karakteristika, želja i kompetencija svakog vozača. „Puno je posla pred svima nama kako bismo nadogradili osposobljavanje vozača osim u formalnom i u drugim ciljevima poput samovrednovanja“ rekao je g. Bočkal. U radu s kandidatima za vozače potrebno je naglasiti pozitivno a ne počinjene greške te približiti vrednovanje na vozačkom ispitu ocjenjivanju u školi, te omogućiti kandidatima stjecanje novih vještina poput percepcije opasnosti, osvještavanja prometnih situacija i samoprocjene, naglasio je g. Bočkal dodavši: „u budućnosti će trebati uvesti treninranje umjesto instruiranja te koristiti medote aktivnog poučavanja, kako bismo ostvarili željene pomake u sigurnosti prometa“.
U radu okruglog stola sudjelovao je i g. Žarko Bošnjak, viši savjetnik u Agenciji za obrazovanje, koji je upoznao okupljene sa izradom hrvatskog kvalifikacijskog okvira, krovnog obrazovnog dokumenta koji proizlazi iz pretpristupnih pregovora sa EU a obuhvatit će sve sadržaje „od vrtića do doktorata, formalne, neformalne i informalne načine stjecanja znanja“. Kako se trenutno stvaraju sektorska vijeća za 26 područja, od čega je 11. za odgoj u prometu i logistici, g. Bošnjak kao član operativnog tima predložio je HAK-u i HPD-u da sudjeluju radu tog tijela, što je s oduševljenjem prihvaćeno.
G. Nebojša Čelica, dopredsjednik Udruge obitelji osoba stradalih u prometu kazao je: „na ovom okruglom stolu uvjerio sam se da u Hrvatskoj ne nedostaje stručnjaka iz prometa i psihologije te vas pozivam na suradnju“. G. Čelica je prisutnima podijelio konkretne prijedloge svoje udruge za poboljšanje stanja sigurnosti, nazvane „novi pristup sigurnosti u prometu RH“.
Dr. Dragutin Ivanec, profesor sa Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu rekao je kako kao član Sekcije za prometnu psihologiju predlaže HAK-u kao poznatoj i eksponiranoj instituciji da zaposli jednog ili više psihologa koji bi mogli realizirati spomenute projekte. „Mi, koji smo sa strane pomoći ćemo im ali sami, unatoč entuzijazmu i motiviranosti, imamo obaveze i manjak vremena“ rekao je dr. Ivanec.
Predsjednik Hrvatske udruge autoškola g. Nikola Vidaković rekao je kako podržava skup i njegove zaključke te je otvoren za suradnju sa svim sudionicima.
###
Kontakt osoba:
Alan Vojvodić
099 2118 008
vojvodic@hak.hr
grčko je slovo
"psi" i međunarodna je oznaka za psihologiju.
