DJELATNOST PSIHOLOGA U PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU

Psihologijsko djelovanje u predškolskim ustanovama slijedi suvremene pedagoške trendove a ujedno je dosljedno psihologijskoj znanstvenoj tradiciji, a s težnjama funkcionalnog praktičnog djelovanja.

            POVIJESNI PREGLED. Početkom 80-tih godina zaposleni su prvi psiholozi u predškolskoj ustanovi. To su bile kolegice: Branka Starc, Ana Pleša , Ana Ivaković Klečina, Renata Miljević Riđički, Narcisa Vojnović i dr. U suradnji sa prosvjetnim savjetnicama, posebno Markočić Matildom,  navedene su psihologinje kreirale program rada predškolskog psihologa. Prvi orijentacijski program rada predškolskog psihologa, koji je pripremila Branka Starc, potvrđen je na sastanku Aktiva predškolskih psihologa 1983. godine.
            Do 1986.godine, u približno 50 dječjih vrtića Hrvatske zaposleni su stručni suradnici – psiholozi, s zadatkom osiguravanja odgovarajućeg, sigurnog stabilnog i poticajnog okruženja, u kojem će svako dijete, zadržavajući svoju osobnu i obiteljsku autonomiju, rasti i razvijati se u ono što na osnovu svojih potencijala može postati.
      S ciljem sustavnog daljnjeg educiranja i razmjene iskustava 27. lipnja 1986. godine osnovana je Sekcija predškolskih psihologa.
Sekcija danas broji preko 70 članova iz cijele Hrvatske.

Temeljni psihološki pravci i teorije koji su značajno utjecali na predškolske pedagoške koncepcije i programe, stručnu i opću literaturu te praktične postupke odgajatelja i roditelja. Razvojna psihologija pomaže u smislenom i jasnom pronalaženju mogućnosti optimalnog individualiziranog  razvoja za svako dijete. U tom smislu predškolski psiholog pomaže roditelju i odgajatelju u suočavanju s aktivnom i utjecajnom prirodom djeteta pri usmjeravanju i preventivnom djelovanju.

PODRUČJE RADA. Temeljne funkcije predškolskog psihologa jesu:

1. prevencija (procjena, identifikacija, edukacija)
2. rana intervencija (poduzimanje mjera).

1. PREVENCIJA. Najveći dio rada psihologa kao preventivca u predškolskoj ustanovi odnosi se na utvrđivanje razvojnog statusa djeteta (procjena, identifikacija).
Sukcesivno procjenjivanje i praćenje psihofizičkog razvoja i napredovanja djece dovodi do operacionalizacije pojedinom djetetu prilagođenih razvojnih zadaća. Budući da planirana skrb za dijete i poticanje njegova ranog razvoja pretpostavlja prepoznavanje, uvažavanje i zadovoljavanje djetetovih primarnih i sekundarnih, razvojnih i posebnih potreba, primjenom psihologijskog instrumentarija, psiholog:

• prati prilagodbu djece na vrtić, posebice djece s utvrđenim posebnim potrebama       
• utvrđuje opći razvojni status sve djece
• procjenjuje psihofizičke spremnosti za školu kod djece školskih obveznika te o tome informira roditelje, odgajatelje te komisiju pri školi                                                    
• prati zadovoljavanje bioloških i psihičkih potreba djeteta kroz odgojno-obrazovni rad
• identificira djecu sa posebnim potrebama ili teškoćama u razvoju, uključujući i darovitu djecu
• vodi dosjee o djeci.

Bitan zadatak psihologa kao preventivca u dječjem vrtiću je sudjelovanje u organizaciji i provođenju kontinuiranog usavršavanja odgajatelja, s ciljem poticanja njihovog profesionalnog i osobnog rasta i razvoja te izgradnje njihovih profesionalnih kapaciteta. Zbog toga psiholog:

• pruža pomoć odgajateljima u planiranju odgojno-obrazovnog rada i implementaciji novih pedagoških i psiholoških spoznaja
• procjenjuje određene aspekte rada odgojitelja: zadovoljavanje potreba djece, provedbu planiranih zadaća odgojno-obrazovnog rada, poštivanja prava djece
• preporuča stručnu literaturu za individualno stručno usavršavanje odgojitelja

• pruža pomoć u širenju znanja i mijenjanju stavova u smjeru suvremenih spoznaja
• organizira i priprema predavanja i diskusije, organizira i vođi interne stručne aktive odgojitelja.           

Jednako važan segment rada predškolskog psihologa u funkciji preventive odnosi se na suradnju sa roditeljima, s ciljem edukacije ali i prikupljanja podataka za što precizniju procjenu razvojnog statusa djeteta. Poslovi vezani uz roditelje su:

• intervjui s roditeljima novoupisane djece
• vođenje roditeljskih sastanaka za roditelje novoupisane djece, roditeljski sastanci s različitom tematikom (prema interesu roditelja i odgojitelja), komunikacijski roditeljski sastanci - radionice  

2. RANA INTERVENCIJA. U sklopu rane intervencije, psiholog:

• upućuje dijete u nadležnu ustanovu na specijalistički pregled, dijagnostiku i tretman
• izrađuje individualne planove za rad s djecom s posebnim potrebama

provodi individualni/individualizirani ili terapeutski rad sa djecom s posebnim potrebama

• vodi savjetodavne razgovore i konzultacije s odgojiteljima o djeci (naročito djeci s posebnim potrebama i teškoćama u razvoju)

usklađuje obiteljsko i vrtićko djelovanje na djetetov razvoj i napredovanje: provodi individualni savjetodavni rad s roditeljima        u vezi  djece s posebnim potrebama, djece školskih obveznika, sve ostale djece, ovisno o potrebama i interesima roditelja, te procjeni psihologa i/ili odgojitelja.

Ostali poslovi vrtićkog psihologa:

• suradnja s Osnovnom školom, s Centrom za socijalni rad, sa specijaliziranim institucijama, Domovima zdravlja           
• izrada Godišnjeg plana rada dječjeg vrtića
• izrada metoda valorizacije rada dječjeg vrtića
• izrada protokola, anketa, upitnika, letaka, brošura, radnih materijala i tekstova sa psihološkom tematikom za potrebe vrtića
• izrada projekata, akcijskih istraživanja s ciljem unapređenja odgojno-obrazovnog rada.

         Kao bitne principi rada predškolskog psihologa mogu se navesti:

• holistički (svaku pojavu vezanu uz dijete treba promatrati u cijelosti i u svjetlu konteksta u kojem se odvija)
• timski  (djelovati u okviru transdisciplinarnih timova u vrtićima)
• inovacijski (koristiti se egzaktno dobivenim, provjerenim podacima, uz visoke metodološke standarde, te uz stalan osobni i profesionalni razvoj)
• funkcionalni (uzimati u obzir trenutne mogućnosti, potrebe i interese djece, kod planiranja odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom).

Istraživanja predškolskih psihologa o razvojnim procesima i različitim mehanizmima na populacijama djece koja pohađaju dječje vrtić, dragocjeni su izvori podataka na kojima se temelji unapređivanje odgojne prakse.

Trenutno predškolski psiholozi Grada Zagreba i Zagrebačke županije rade s prosječno 689–ero djece,  smještene u prosječno 29 odgojnih skupina. Situacija u drugim županijama je puno lošija. Broj djece po stručnom suradniku - psihologu penje se do 1500, a broj odgojnih skupina često je preko 50. Normativi (prvenstveno broj djece po jednom psihologu) rada psihologa u predškolskim ustanovama nisu mijenjani čak 23 godine, iako su prijedlozi novih normativa napravljeni.