O kasnom roditeljstvu za Psihoportal piše Irena Pastuović Terze

Kasno roditeljstvo-prednosti i nedostaci

1.Pomakla se dobna granica kad se parovi odlučuju za roditeljstvo....

Suvremeni parovi se u novije vrijeme sve kasnije odlučuju za roditeljstvo. Razlozi tome su višestruki. Dio razloga u Hrvatskoj leži u novije vrijeme u ekonomskoj nesigurnosti zbog koje je sve teže mladim parovima osigurati čak i elementarne uvjete za osnivanje obitelji i pružanje sigurnog doma svojoj budućoj djeci. Također se razlozi mogu pronaći u produljenom školovanju roditelja, potrebi za permanentnim stručnim usavršavanjima, te produljenim satima rada, koji postaju nužni kako bi budući roditelji ostali konkurentni na tržištu rada. Sve to doprinosi stalnom osjećaju nesigurnosti u turbulentnim vremenima u kojima se nalazimo.

Drugi dio razloga leži u sve većem individualizmu pojedinaca, uz potrebu za osiguranjem vremena i resursa za sebe, svoje potrebe, hobije i aktivnosti, pri čemu postoji svijest da će se to vrijeme i resursi bitno smanjiti u slučaju dolaska prinove.

Također i sve veća osvještenost i nezavisnost mladih žena, kao i očeva, uz potrebu za što boljom vlastitom emocionalnom i psihičkom pripremom za izazov roditeljstva, doprinosi odlaganju te važne odluke za kasnije tridesete, pa i četrdesete godine. Zahvaljujući napretku medicine, te jačanjem novih trendova, zabilježeni su i slučajevi materinstva u pedesetim godinama.

2. Koje su prednosti, a koje mane kasnog roditeljstva?

Takva situacija nosi sa sobom potencijalne prednosti, ali i nedostatke. Odlaganjem roditeljstva za kasniju dob, prirodno se smanjuje broj djece u obitelji, prvenstveno iz medicinskih razloga u vidu sve manje plodnosti, a većih zdravstvenih rizika za majku i dijete nakon 40-te godine. Roditelji sa povećanjem dobi imaju i sve manje energije za podizanje djeteta, jer to uključuje znatne psihofizičke napore u vidu smanjenog broja sati spavanja, češćih odlazaka liječniku, povećane obiteljske logistike i brojnih fizičkih napora koje od roditelja iziskuju mala djeca. Pa ipak su u svom su odnosu prema djetetu, zbog dobi, iskustva i emocionalne zrelosti u prosjeku pažljiviji i odgovorniji od mlađih roditelja, s tim da ih povremeno ta briga psihički umara i dovodi u dilemu oko pitanja imaju li preostalih psihičkih i fizičkih resursa za još djece.

No, uloženi napori nerijetko rezultiraju i sukladnim rezultatima, stoga su djeca koja su primila više pažnje, njege i osobnih ulaganja roditelja, prema znanstvenim istraživanjima, bolje socijalizirana, imaju bolje zdravlje, bolje obrazovne rezultate, bolje razvijene vještine i talente.

U skupini identificiranoj kao „nadarena djeca“ statistički je značajno više djece roditelja koji su se kasnije odlučili na roditeljstvo. Razlog tome u velikoj mjeri leži u ulaganjima u djecu, za što je presudan obiteljski model funkcioniranja prema kojem su i roditelji ulagali u sebe, zatim primjerom pokazivali da je vrijedno baviti se umjetnošću, znanošću, tehnikom, zdravljem, sportom ili nekom drugom kompleksnom i za razvoj važnom djelatnosti. Također su bili spremni voditi djecu na slobodne aktivnosti koje potpomažu njihov razvoj, poput muzičke škole, jezika, sporta i sličnog. Istraživanja pokazuju da je za razvoj nadarenosti jedan od presudnih faktora obiteljski milje i vrijednosti koje se u obitelji njeguju.

„Stariji osvješteni roditelji“ svjesni su i blagoslova koji im pruža prilika da se brinu za dijete, te unatoč umoru i „osjećaju potrošenosti“ više uživaju u roditeljstvu i spremni su na veće žrtve.

Nasuprot tome, mladi roditelji koji su prerano krenuli u roditeljstvo, nerijetko i neplanski, češće nisu spremni na odricanja od izazova svoje mladosti, manje pažnje poklanjaju djetetu, nisu u potpunosti svjesni svoje odgovorne uloge, a imaju i veću stopu razvoda od „starijih roditelja“. Iako imaju više fizičke energije i zdravlja, te psihofizičke zajtjeve ne smatraju preteškima, često im pomažu i njihovi roditelji, svjesni njihove nezrelosti za odgovornu ulogu podizanja djeteta.

2. dio

3. Djetetov pubertet se poklapa s majčinim klimakterijem...

U obiteljima s kasnim roditeljstvom, kad djeca uđu u pubertet i adolescenciju, dešava se da se ta njihova faza razvoja poklapa s majčinim klimakterijem (očev klimakterij također postoji, ali se o tome manje govori i piše, pa se naziva „krizom srednjih godina“). To je novo delikatno razdoblje u razvoju obiteljskih odnosa, u kojem svaki član obitelji prolazi svoju osobnu krizu i transformaciju u drugi način funkcioniranja. Djeca prelaze iz dječjeg u odrasli način funkcioniranja, a roditelji iz faze rane i srednje zrelosti u zlatnu dob u kojoj imaju više mudrosti i zrelosti, ali im resursi zdravlja, mladosti i energijepolako slabe. To nerijetko nije lako uskladiti. U pubertetu se javlja „pobuna“djece protiv dosadašnjih pravila i uloga, te tako dotadašnje „maze“ i „slatka djeca“ postaju „cinični darkeri“ koji ne dopuštaju slobodan ulazak u svoju sobu. Neka će pak do tada savjesna djeca popustiti u učenju i školskim rezultatima, uredna djeca će postati neuredna, a moguće je i obratno. Sve to zahtijeva dodatnu prilagodbu od roditelja koji se već i sami teško nose s burom hormona u svom organizmu, te promjenom uloga u obitelji, društvu i na radnom mjestu. To onda nerijetko rezultira povećanim sukobima unutar obitelji, kako između roditelja i djece, djece međusobno tako i roditelja međusobno, što može dovesti, ako se na vrijeme i adekvatno ne tretira, i do prolaznih poremećaja odnosa.

4. Što biste u vezi toga savjetovali roditeljima?

Kada osvijestimo da se to počelo dešavati, poželjno je redefinirati odnose, običaje i pravila koja su do tada vrijedila u obitelji u skladu s novom situacijom. Tako, iako je obitelj do tada zajednički upražnjavala neke aktivnosti poput izleta, posjeta, ručkova, postaje normalno da tinejđeri ne žele u dijelu tih aktivnosti više sudjelovati.

Tinejđerima treba više vremena i slobode za“introspekciju“, odnosno razmišljanje o sebi, budućnosti, za pronalaženje svog identiteta u svakom smislu. Više vremena žele provoditi s vršnjacima, koji su im „ogledalo sebe“.

Roditelji možda također žele više slobode međusobno i u odnosu na obiteljske aktivnosti, pa je prihvatljivo da uz međusoban dogovor i prihvaćanje i u skladu s mogućnostima imaju i odvojene aktivnosti, razvijaju vlasite hobije. Svakom partneru je potrebno sve više vremena za samog sebe zbog suočavanja sa psihičkim i fiziološkim promjenama koje donosi starenje, ljepše rečeno „zreljenje“. Tek kad shvatimo i iscijelimo sebe, možemo biti dobri s bliskim drugima, a to nije lak proces.

Sve te promjene su normalne i očekivane i ne bi trebale biti izvor prevelike zabrinutosti, već su životni izazov koji donosi novu kvalitetu odnosa. Rezultati će biti zreliji odnosi i dalji psihički rast i razvoj svih članova obitelji uz prihvaćanje novih uloga.
Više...

Društveno priznanje "Marulić: Fiat Psychologia" - čestitke dobitnicima!

Društveno priznanje za osobiti doprinos razvitku primijenjene psihologije u Hrvatskoj "Marulić: Fiat Psyhologia" za 2014.g. dobili/e su:

Davor Apostolovski
Ružica Branković
Dr. Vesna Ivasović
Igor Longo
Irena Pastuović Terze
Tanja Pureta
Branka Starc
Dr. Dario Vučenović
Jasminka Zagorac
Ivo Žanetić
Jasminka Žegarac

Društveno priznanje bit će im uručeno tijekom svečanog otvaranja 22. godišnje konferencije hrvatskih psihologa, 5. studenoga 2014.g. u Hotelu Lone u Rovinju.

Srdačne čestitke!
Hrvatsko psihološko društvo

Više...

Sekcija za forenzičnu psihologiju - poziv na sastanak - 11.06.2014.

Poštovane kolegice i kolege,

Pozivamo Vas na 69.-i sastanak Sekcije za forenzičnu psihologiju koji će se održati u srijedu, 11.lipnja, 2014. godine od 17:00 sati u Zagrebu, Švarcova 20, u prostorijama HPD-a.
Za sastanak je predviđen sljedeći

Dnevni red:

1. mr. sc. Irena Pastuović Terze: «Faktori vezani uz gubitak radne sposobnosti»

2. Razno
Uz pozdrav,

Tajnica Sekcije

Lidija Repić, mag.psych

Više...
Pretplati se na ovaj RSS feed
Ned, 09. 12. 2018 22:23